Hasan el-Basri je rekao:
„Meni je draže pomoći bratu u vjeri, kada mu je moja pomoć potrebna, nego povući se u džamiju mjesec dana čineći ibadet. Darežljivost, oprost i otrpljenje vrline su lijepo odgojena
čovjeka. Čovječnost se ogleda u čovjekovoj iskrenosti, pružanju pomoći braći u vjeri, činjenju
dobra i otklanjanju neugodnosti od susjeda.
Da je htio Allah, džellešanuhu, sve bi nas učinio ili bogatim ili siromašnim. Međutim, On vas je iskušati htio, pa je jedne bogatim učinio, a druge u siromaštvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao:
… i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lakomosti, oni će sigurno biti spašeni. (Kur'an, 59:9.)
Plemenit čovjek žuri učiniti dobro što prije, a pokvarenjak odugovlači s činjenjem dobra i od njega bježi. Nije pravedan onaj koji traži da ga poštuješ, a on ti uskraćuje svoju pomoć.
Mi smo ubrajali u škrte ljude sve one koji su htjeli dati na zajam svome bratu u vjeri, jer mi
smo se međusobno pomagali. Brat bratu je volio više nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtač polovi da bi pomogao onome koji ogrtača nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dođe vrijeme iftara, otišao bi kod svog brata u vjeri i rekao: „Ja sam danas postio u ime Allaha, džellešanuhu! Želim da i ti imaš udjela u mom dobru, pa pruži mi nešto čime bi okončao svoj post!” I on bi mu davao čašu vode ili šaku hurmi zato da bi mu Allah, džellešanuhu, podario nagradu kao i postaču.
Čovjek će biti pitan za sve što potroši, čak i za izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan za ono što je potrošio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu, džellešanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono što je u tu svrhu potrošio.“
Izvor: Hasan el-Basri, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 19-21., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić