Mucanje je poremećaj u kojem je normalan tok govora prekinut čestim ponavljanjem ili produživanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, a stepen uspješnog prevazilaženja tog poremećaja veliki je ukoliko zajedno sudjeluju sve četiri karike (roditelj, dijete, logoped i psiholog).
U tom procesu neophodno da roditelj provodi upute logopeda i psihologa jer je to i psihološki problem.
Stručnjaci navode da često djeca izbjegavaju komunikaciju baš zbog toga što je to govorni problem koji skreće pažnju sugovornika na njih. Takva djeca se često povlače ili ne žele da govore pred nepoznatim osobama.
Mucanje može nastati u bilo kojem periodu života, ali je najčešće u predškolskoj dobi od tri do šest godina. Terapija je dugotrajna, a uspjeh prvenstveno ovisi od stepena oštećenja i od toga kad se krene s vježbama.
Kada je u pitanju BiH, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu pruža usluge djeci predškolskog i školskog uzrasta koji imaju neki od poremećaja govora, a sa njima rade dva logopeda. Kroz taj centar godišnje prođe 30 do 40 djece.
Statističkih podataka o broju djece u BiH koja imaju problema sa mucanjem zvanično još nema, ali istraživanja ranije urađena među djecom predškolskog i školskog uzrasta u Kantonu Sarajevo pokazala su da 1,15 posto učenika ima neki od oblika mucanja.
Mucanje je poremećaj tempa i ritma govora kod osobe koja tačno zna šta želi reći ali to povremeno ne može pa se tad javljaju verbalne (ponavljanje glasova ili slogova, tiha produžavanja glasova i blokade) i neverbalne (grimase na licu, pokreti ekstremiteta ili dijelova tijela) manifestacije.
Dvadeset i drugi oktobar je 1998. godine proglašen Međunarodnim danom pažnje posvećene mucanju i govornim manama, a time se javnosti nastoji približiti i pojasniti problem mucanja i ostalih govornih mana.
Obilježavanjem tog dana želi se senzibilizirati javnost da se mucanje ne smije omalovažavati jer ono za mnoge ne predstavlja samo poremećaj govora već i brojne negativne osjećaje vezane uz to.
Mucanje je najpoznatiji komunikacijski ali i govorni poremećaj koji se najčešće javlja između 2 i 5 godine života jer je upravo to period u kojem dijete ubrzano usvaja govor i jezik. S porastom kronološke dobi djeteta mogućnost za pojavu mucanja se smanjuje. Učestalost pojave mucanja među djecom predškolske dobi je 2,4 %, i tri puta se češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica. Odgovor na pitanje zašto djeca mucaju još uvijek nije u potpunosti poznat.
Različite teorije nude i različita objašnjenja. Djeca počinju mucati iz različitih razloga koji se mijenjaju od djeteta do djeteta, pa kada govorimo o uzrocima mucanja zapravo govorimo o kombinaciji mnogih faktora, a najistaknutiji su nasljedne osobine, jezik, te uvjeti rasta i razvoja djeteta. Kada govorimo o mucanju zapravo govorimo o poremećaju govora kojega karakteriziraju slijedeće manifestacije: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice (ovaj, pa…), dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi (“uh”, “aa”, “ah”), manja količina govora i sl.
Mucanje može početi na različite načine ali bitno je naglasiti da nije svako zapinjanje u govoru ili svaka govorna nefluentnost jednako zabrinjavajuća. U periodu kada dijete usvaja govor tj. u predškolskoj dobi česta je pojava tzv. „normalnih disfluencija“ koje se manifestiraju u jednom do dva ponavljanja sloga ili cijele riječi.
Takva fiziološka zapinjanja i ponavljanja uzrokovana su brzim i intenzivnim razvojem mišljenja dok aktivni rječnik djeteta još nije velik, izražavanje nije usavršeno, pokreti govornih organa nisu precizni, a emocionalno uzbuđenje koje prati razvoj govora je veliko. Simptomi koji nam otkrivaju da se radi o blagom ili jakom mucanju, a ne samo o prolaznoj razvojnoj fazi su mnogobrojni, pa tako dijete koje muca ponavlja određene glasove, slogove ili riječi više puta, na mišićima lica ili vratne muskulature prisutni su znakovi napora i napetosti, javljaju se potpune govorne blokade koje traju i po nekoliko sekundi, dolazi do promjene kvalitete glasa, dolazi do zamjenjivanja riječi, kod djeteta se javlja sram i postaje svjesno da nešto s njegovim govorom nije u redu, dolazi do izbjegavanja govora i govornih situacija. Ukoliko kod djeteta prepoznamo neke od opisanih manifestacija potrebno je potražiti savjet logopeda i psihologa, koji će dijete poslušati, procijeniti njegov govor i roditeljima dati daljnje upite za komunikaciju kako bi se smanjila mogućnost ostanka i/ili pojačavanja simptoma.
Kako komunicirati s djetetom koje muca?
Ako želimo pomoći djetetu koje muca da lakše prevlada poteškoće potrebno je prvenstveno osigurati opuštenu kućnu atmosferu. Dobre govorne navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca pa je potrebno razgovarati polako, opušteno, ali pri tome zadržati prirodan tok govora.
Izvor: psiholog.ba