Prolaznost
Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu šarenome šeta,
da gleda lađe, trgove, zvonike,
izloge tuđe, žene, stare slike.
Sve naglo prođe, sve se brzo stiša,
i dođe jesen u srce i kiša.
Koljena klonu, oči trnu, pluća
gasnu ko sanje, kao nadahnuća.
I trudan putnik padne pokraj plota
slušajuć žubor stotine života.
Sat
Kucaj mi tika-taka,
Tiho pjevaj il’ plači.
Perca su tvoja laka,
sitni, sjajni kotači.
Trenuci iz tebe jure
U strogom redu, k'o mravi.
Koliko reda i bure
U tako sitnoj spravi.
Kao tekuća traka
Časove kuca i nosi,
I brzim “tika-taka”
Snopove dana kosi.