Muhamed Seid Serdarević (1882 – 1918)

Pošto je Serdarević 1904. godine završio Daru-l-muallimin, vraća se u Zenicu, gdje je odmah postavljen za I (prvog) muallima na tamošnjoj mektebi-ibtidaiji. Tu ostaje do 1910. godine, kada dolazi u Sarajevo za urednika mjesečnika Muallim, organa Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu ostaje do 1913. godine, dokle je izlazio Muallim, a onda se opet vraća u Zenicu, gdje bude imenovan za imama Centralne kaznionice. Kako mu je već bio umro otac, preuzima i dužnost muderrisa Sultan-ahmedove medrese. Na te dvije dužnosti ostaje do 26. maja 1918. godine, koga dana ga zateče smrt u 36. godini života. U međuvremenu bio je imenovan od strane Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a na prijedlog Ulema-medžlisa u Sarajevu za muftiju u Travniku. Međutim, Muhamed Seid-ef. je odbio to imenovanje, obrazlažući to svojim narušenim zdravljem i ističući želju da i dalje ostane imam Kaznionice i muderris medrese, vjerujući da će na tim mjestima moći više koristiti svojoj zajednici.

Iako je umro relativno mlad (u 36. godini), Serdarević je ostavio dubokog trag u životu muslimana Bosne i Hercegovine. Njegov književni, kulturni, prosvjetni, pedagoški, društveni i uopće javni rad bio je poznat i uvažavan od svih dobromnamjernih ljudi i dobroželitelja muslimanskog napretka u ovim krajevima.

Muhamed Seid-ef. javio se 1904. godine prvim svojim člankom (u Beharu) “Kibur i tevadu” (Oholost i poniznost). Od tada pa do smrti on je objavio preko stotinu članaka, rasprava i posebno štampanih radova. Pisao je radove iz svih područja islamskog života. Kako je bio neobično marljiv, svjestan i za svoje vrijeme veoma napredan, to su i njegovi književni radovi bili i temeljito obrađeni i tretirali redovno aktuelne i zanimljive teme. Ako je pisao radove iz područja islamske historije i života velikih i zaslužnih ljudi, nastojao je istaknuti ono, što je moglo poslužiti kao primjer za koristan i skladan život današnjih muslimana. U radovima iz područja islamske nauke Serdarević je pisao lahkim i običnom svijetu razumljivim jezikom, jer je htio da se njegovim djelima koriste najširi muslimanski slojevi. U svojim predavanjima i vazovima obrađivao je teme koje su blie tog moment najaktuelnije (alkohol, prostitucija, škrtost, pohlepa, pismenost, nauka i prosvjeta i dr.). Svojim načinom života i rada bio je primjer kako musliman treba živjeti i raditi i usklađivati svoj život s vjerskim propisima i moralom (ahlakom).

Serdarević je prvi kod nas počeo pisati historiju islama na bosanskom jeziku. U šestom i sedmom godištu Behara (1905-1907) objavio je svoju Kratku povijest islama u kojoj je obradio povijest islama od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s. Historija je rađena na temelju brojnih djela na arapskom i turskom jeziku. Rad je bio predviđen u dva dijela. Međutim, štampan je samo prvi dio. Od ovoga rada ima separat, koji iznosi 176 strana. Iz ovog područja je i njegova Uputa u povijest islama, štampana arebicom. Napisao je i temeljne i vrijedne radove o trojici islamskih velikana: „Ebu-l-Ala el-Mearri” (Behar, V/1904/5.), „Šejh Muhamed Abduhu “ (Behar, VI/1905/6.) i „Šejh Muslihudinu Sadiji” (Behar, VI/1905/6.). Ovi radovi pokazuju koliko je njihov autor obrazovan i upućen u sve grane islamske nauke i života.

Velike zasluge Serdarevića su i na unapređenju i reformi muslimanskog školstva u Bosni i Hercegovini. Radeći kao muallim, a kasnije i muderris, uvidio je potrebu reforme dotadašnjeg načina predavanja u mektebima i medresama. Posebno je uvidio potrebu pisanja i štampanja udžbenika na bosanskom jeziku, a koji su dotle bili svi na arapskom ili turskom. Zato je sam napisao i štampao Talimi-tedžvid i Usuli-dinijju za mektebe i Fikhul-ibadat za medrese. Usuli-dinijja se kasnije prihvatila kao priručnik i u medresama što je bio slučaj i sa njegovom Uputom u povijest Islama. Kad je došao za imama u Glavnu kaznionicu u Zenici, napisao je poseban priručnik za potrebe kažnjenika “Nauka islama”, koji je bio dobro došao i mnogim drugim, a ne samo onim kojima je bio namijenjen.

Naročitu aktivnost na reformi osnovne vjerske nastave (mekteba) Serdarević je razvio kao urednik lista Muallim kao i kroz staleško društvo Muslimansko muallimsko imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu. Glavne svoje misli u tom pogledu iznio je u referatu “Preustrojstvo mektebi-ibtidaija“, koji je podnio na glavnoj skupštini udruženja održanoj 11.IX 1909. u Sarajevu. Taj je referat kasnije i štampan na teret udruženja, a na jednodušni prijedlog svih skupštinara. Da bi reforma mekteba i mektepske nastave bila bolja i savremenija, Muhamed-ef. u društvu još nekih muallima traži od Ulema-medžlisa da se provede i reforma Daru-l-muallimina i da se u njemu uvede predmet Metodika islamske vjerske nastave. Međutim, u tome nisu naišli na potrebno razumijevanje nadležnih i ta akcija ostaje bez željenog uspjeha. Serdarević je bio jedan od najvjernijih pristalica i pomagača rahmetli hadži Mehmeda Džemaluddina Čausevića u nastojanju da se arebica odomaći i učvrsti među muslimanima Bosne i Hercegovine. Zato on mnoga svoja djela štampa i arebicom kao i list Muallim, koji on uređuje i dobrim dijelom i ispunjava svojim brojnim, potpisanim i nepotpisanim člancima i raspravama. On je je bio jedan od glavnih suradnika i lista Tarik, koji je dvije godine izdavao rahm. Čaušević i štampao ga, također, arebicom. Već je rečeno da je Muhamed Seid-ef. bio angažovan i u staleškom udruženju Muslimanskom muallimskom i imamskom društvu za Bosnu i Hercegovinu. Bio je jedan od njegovih osnivača, a dvije društvene godine bio je i predsjednik njegova Glavnog odbora. Kad je došlo do osnivanja Udruženja bosanskohercegovačke ilmijje 1913. godine Serdarević je opet bio jedan od osnivača ovog Udruženja, pa je izabran za prvog tajnika Udruženja, i na tom položaju ostao sve do smrti 1918. godine.

Bio je istaknut kao vaiz i predavač. Predavanja su mu bila zapažena, jer je u njima odrađivao i tretirao najaktuelnije teme muslimanske problematike kod nas. Takva tri predavanja štampana su i kao posebne brošure u izdanjima Prve muslimanske nakladne knjižare Muhameda Kalajdžića u Mostaru (Dvije opasne socijalne bolesti, alkolohizam i prostitucija, Istinitost Božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva i Jedan hadisi-šerif). Interesantno je da je brošura Istinitost Božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva bila uzrok da je Milivoj Malić, orijentalist sa Sušaka, prešao na islam i dobio ime Abdurahman Mirza (umro 1935.).

Pored činjenice da nikada nije napuštao mihrab i dužnost imama, Serdarević je ostavio dubok trag na prosvjetnom, književnom, kulturnom, pedagoškom, i svakom drugom polju u životima muslimana Bosne i Hercegovine. Povodom njegove smrti, 26. maja 1918. godine, rahmetli Sakib-ef. Korkut napisao je članak (Biser, god. III, br. 13-14), komemorirajući smrt Serdarevića i hadži hafiza Muhameda Tevfik-ef. Azapagića, koji je, također, umro istih dana u Tuzli, u kojem kaže da je Azapagić bio veci alim od Serdarevića, ali je veća šteta za muslimane Bosne i Hercegovine smrt Serdarevića nego Azapagića, jer je Azapagić sa sobom ponio u grob svoje ogromno znanje, dok je iza Serdarevića ostalo toliko asara (djela), da će se njima muslimani Bosne i Hercegovine trajno koristiti i na taj način sjećati njihova autora.

Dodajmo na kraju i to da je 2009. godine ustanovljeno priznanje ”Muderris Muhamed Seid ef. Serdarević”. Ovo priznanje i nagradu ustanovio je muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović, a dodjeljuje se jednom godišnje za doprinos u razvoju naučne misli u Islamskoj zajednici. Ovo priznanje dosada je dodijeljeno dr. Nusretu Isanoviću (2009.), hfz. dr. Halilu ef. Mehtiću (2010.), muftiji zagrebačkom Ševki ef. Omerbašiću (2011.), akademiku Enesu Kariću (2012.) i muftiji ljubljanskom dr. Nedžadu ef. Grabusu (2013.).[1]

(Prvi put objavljeno u: Zemzem, VII/1974, br, 4-6, str. 22-23.)

Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 295-300.