U vrijeme Muhammedova, a.s., poslanstva Arapi su obožavali idole. Poslanik je učio ljude da postoji samo Jedan Bog, Kojemu nema slična. On ne zavisi ni od koga, ali je sve zavisno od Njega. On ne rađa niti je rođen. Sve je stvoreno Njegovom moći. Muhammed, a.s., očistio je Kabu od idola i učinio je središtem, obožavanja Jednog Boga, Milostivog i Samilisnog, Gospodara svih svjetova.
Prije islama u Arabiji je razbojništvo bilo svakodnevno. Muhammed, alejhisselam, stavio je tačku na te sukobe. Imovina, kao i život svakog čovjeka, bila je svetinja, i niko je nije smio dirati bez dozvole vlasnika. Rat je bio dozvoljen samo ako je bila u pitanju zaštita ljudskih prava. Vladao je mir a pozdrav je bio: Es-selamu ‘alejkum! (Mir s vama!)
Naučio je Božiji Poslanik bogate da imaju obzira prema siromašnim tako što je zaveo obavezno davanje 2,5% na imovinu (zekat). Sav je ovaj zekat išao uglavnom za siromašne.
Položaj žene u to doba bio je veoma loš. Mnogi su roditelji svoju žensku djecu već po rođenju živu zakopavali. Poslanik je zabranio ovo sramno djelo govoreći: „Da ne trebaju ženska djeca, Bog ne bi dao da se rađaju.“ Tražio je pažljivo postupanje prema ženama kao majkama i suprugama. Tako su poznate Njegove izreke: „Najbolji je među vama onaj koji najbolje postupa prema svojoj ženi.“ ili „Džennet je pod majčinim nogama.“
U to se doba veoma loše postupalo prema siročadi. Poslanik je obećao velike kazne za one koji to čine, a velike nagrade za one koji lijepo postupaju sa siročadi.
Muhammed, alejhisselam, uspio je zabraniti upotrebu alkohola i tako spasiti ljude užasnih posljedica.
Prije Muhammeda, alejhisselam, Arabija je bila utonula u duboko neznanje. Zato je on od ljudi zahtijevao da uče i traže znanje. To potvrđuju i ove njegove izreke: „Učenje je vjerska dužnost svakog muslimana i muslimanke.“ Ili: „Mastilo učenjaka sveto je kao i krv šehida.“
Zahvaljujući ovakvom poučavanju prvi su muslimani marljivo učili i mnogo vijekova bili učitelji čitavom svijetu u mnogim područjima nauke i kulture.
I sve dok su se muslimani ponašali kako ih je učio Božiji Poslanik, bili su vodeći narod svijeta. A kada su te propise zanemarili, njihova civilizacija počela je propadati.
Izvor: Refik Ćatić, Vjeronauka, udžbenik za IV razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2005, str. 137-139.