Nisam li Ja vaš Gospodar?
Nisam li Ja vaš Gospodar?

Nisam li Ja vaš Gospodar?

hfz. Halid Hadžimulić


وَإِذْ أَخَذَ رَبُّكَ مِن بَنِي آدَمَ مِن ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَأَشْهَدَهُمْ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ ۖ قَالُوا بَلَىٰ ۛ شَهِدْنَا ۛ أَن تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَـٰذَا غَافِلِينَ 

I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.” (Kur'an, Al-‘Araf:172.)

Vidjeli smo u prošlom dersu stanje i situaciju onog fakira, koji je molio Allaha, dž.š., da mu dadne nafaku i halal-lokmu, bez truda i rada. I kad mu je Allah, dž.š., uslišao dovu i poslao mu nafaku (jedan vo je dojurio i provalio u njegovu kuću, a on ga odmah uhvatio za rogove i zaklao) sad vlasnik traži vola i tuži ovog siromaha; a i svijet negoduje i osuđuje ovog fakira, što je prigrabio tuđi imetak.

Siromah, nemajući kud, niko neće da ga podrži i pomogne, u takvoj situaciji, obraća se Allahu, dž.š., pa kaže:

 – Ja Rabbi,
 ono što se desilo među nama,
 između mene i Tebe,
 to ne zna niko osim Ti!

Ja Rabbi,
 Ti si u mene, i u moje srce,
 udahnuo onu dovu,
 koju sam ja Tebi stalno upućivao!

–  Ta dova je pobudila u meni,
 I u mome srcu, na stotine nada!
 Ja nisam uzalud, ni u prazno,
 činio onu dovu!

Ti si mi je primio, i uslišao!

Ali, vidi sada: hoće da mi oduzmu ono što si mi Ti dao!

Tako intimno, u svojoj duši, razgovara sa Dženabi-Hakkom, sa Allahom, dž.š., onaj siromah.
Pa kaže na koncu, intimno za sebe:
–  Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio na snu ono, što će mi se na javi dogoditi!
To jest vjerovao sam u svoju iskrenu dovu, i Ti si mi je, Ja Rabbi, uslišao!

Spomenuvši Jusufa, hazreti Mevlana, iznosi nam sada nekoliko momenata iz Jusufova života: u kakvim se sve situacijama Jusuf, a.s., nalazio i kako je čvrsto vjerovao, da će se njegov san ostvariti. Pa kaže hazreti Mevlana, u nastavku ove hikaje, opisujući Jusufov san:

2334/III bejt:

Jusuf, a.s., vidio je na snu Sunce, Mjesec i zvijezde,
kako mu se klanjaju (na sedždu padaju), kao robovi pred gospodarom.

Komentar:

Ovaj bejt aludira na 4. ajet u suri Jusuf, /Est.B./
Jusuf, kao dječak, kaže svome ocu (Ja'kub,a.s.):
Oče moj, ja sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec, i u snu sam ih vidio, kako mi se pokloniše!
A otac njegov, (Ja'kub,a.s.), kao pejgamber, dalekovidan, upozorava svoga najdražeg sina, pa mu kaže:
Sinak moj, ne kazuj toga sna braći svojoj, jer ti oni spremaju zamku! (Oni ti zavide, što ja tebe više volim, pa su podli i pakosni prema tebi!)

Tako otac upozorava svoga sinčića. A i sin, kao budući pejgamber nazirao je događaje i vidio je svoju budućnost. Nimalo se nije plašio tegoba i tjeskoba, kroz koje mu u životu valja proći. Jer, san će se, vjerovao je on, jednog dana, sigurno ostvariti!

2335/III bejt:

On (Jusuf,a.s.), oslanjao se je i čvrsto vjerovao
u taj svoj istiniti san.
Ni u bunaru
(u koji su ga braća bacila), ni u zatvoru (u koji je nevin zapao),
nije osjećao tjeskobu.

2336/III bejt:

Oslanjajući se na taj svoj san (i očekujući predskazane događaje),
Jusuf, a.s., bio je potpuno miran, nije imao nikakve brige.
Nije se bojao ni ropstva, niti ukora, ili poniženja ili prezira od strane ljudi.

2337/III bejt:

On se je oslanjao na taj svoj san, koji mu je, kao svjetiljka,
osvjetljavao put pred njim i ocrtavao buduće događaje.
(Nije imao brige ni straha od ropstva i zatvora, koji mu predstoje.)

2338/III bejt:

Kad su Jusufa, njegova braća, bacila u bunar, onda je njemu,
u uho došao ovaj glas od Dženabi Hakka,
(Allaha, dž.š.):

2339/III bejt:

Ti ćeš, junače, jednog dana car postati, pa ćeš njima, (svojoj braći),
ovo njihovo nedjelo,
(ovu njihovu nepravdu) u lice reći i otkriti!

KOMENTAR:

I ovaj bejt je aluzija na jedan ajet iz Jusuf-sureta. To je 15. ajet. Kad su Jusufa, braća bacila u bunar, on tu u bezizlaznom položaju kao dječak prima vahj-objavu od Allaha, dž.š.

Kaže Svevišnji, /Est.B./:
Ve ev hajna ilejhi…
Mi smo njemu tada objavili ove riječi:
Ti ćeš njih
(svoju braću) obavijestiti o ovom njihovom lošem postupku, a oni te (tada) neće prepoznati.

2340/III bejt: Ilham

Onoga, od koga dolazi taj glas, ne možemo vidjeti,
ali srce prepoznaje toga govornika po djelovanju njegova glasa.
(Onaj ko govori, to je Dženabi-Hakk.)

2341/III bejt:

Neka velika, izvanredna snaga, mir i sigurnost
unišli su u njegovu dušu,
(u dušu Jusuf, a.s.), od toga glasa.

2342/III bejt:

Od toga Hakkovog glasa, (pod uticajem toga veličanstvenog glasa), njemu (Jusufu, a.s.),
bila je jama, (u koju su ga braća bacila), kao ružičnjak;
Kao što je Ibrahim-pejgamberu vatra,
(u koju ga je bacio silni Nemrud), bila blaga i prijatna, i u njoj se osjećao kao u cvijeću!

2343/III bejt:

Svaku nevolju, i svaku nepravdu, koja bi mu nakon ovoga došla,
Jusuf, a.s. je, pomoću jake duhovne snage u srcu, sa radošću podnosio.

2344/III bejt:

Isto tako će, i u srcu svakog mu'mina, odzvanjati onaj glas:
E-LESTU BI RABBIKUM
/Nisam li Ja vaš Gospodar?/
I svaki će mu'min, sve do proživljenja, uživati, slušajući taj glas.

Komentar:

Ove riječi, E-LESTU BI RABBIKUM, nalaze se u 172. ajetu sure A'raf, u devetom džuzu Kur'ana.
Kad je Allah, dž.š., stvorio duše, postavio im je ovo pitanje: Nisam li Ja vaš Gospodar?
Mu'minske duše pale su na sedždu pa odgovorile: BELA ŠEHIDNA (Jest, Ti si naš Gospodar, mi to svjedočimo!)
Taj glas E-LESTU, odzvanja u srcu svakog mu'mina, i odzvanjaće do Sudnjeg dana.
Svaki mu'min, u svakom času, misli na povratak Allahu, dž.š.

2345/III bejt:

Da ne bi kod njih, (kod mu'mina), bilo ma kakvog prigovora
(ili osjećaja nelagodnosti), pri podnošenju iskušenja i belaja,
niti osjećanja tereta pri izvršavanju Allahovih naredbi,
ili pri čuvanju
(duše) od zabranjenih stvari.

Komentar:

Svaki mu'min, leti na namaz (ako je pravi mu'min)! Jer mu je to audijencija-prijem, susret i razgovor sa Stvoriteljem!
Pa ko ne bi želio da bude primljen u takvu audijenciju?!
Obični ljudi, ovo ne vide i ne vjeruju, pa zato i ne izvršavaju dužnosti prema Stvoritelju!
A ne znaju, kakve propuste prave, i kakve gorke zalogaje gutaju.

2346/III bejt:

Taj zalogaj, koji uzima po presudi sudbine, i koji je drugima gorak,
Mu'minu je sladak kao đul-be šećer!
(U tom zalogaju, on osjeća duhovni užitak i slast.)

Sjetimo se hadisa, gdje hazreti Pejgamber kaže: Moja je radost u namazu!

2347/III bejt:

Ko nema ovog duhovnog oslonca (da uživa u ibadetu,
tj. ko nije dušom vezan za Bezmi-elest, za onaj poznati događaj u praiskonu,
kad su mu'minske duše pale na sedždu Allahu, dž.š.),
tome je ovaj zalogaj (tj. ibadet), zbog nijekanja i nevjerovanja,
gorak i odvratan, kao gnoj!

2348/III bejt:

Ko god, u ovom dunjalučkom snu, (u ovom mraku i tjeskobi),
vidi one slike iz dana Elesta i Ezela, taj je opijen i zanesen
u odanosti i pokornosti Allahu, dž.š.,
(on uživa u ibadetu).

2349/III bejt:

On nosi ovu vreću (ovaj tovar, tj. obaveze), kao opjancana deva,
ide naprijed bez zastoja, bez sumnje i bez umora.

Komentar:

Ovdje hazreti Mevlana aludira na ašika zanesenog ljubavlju prema Ma'šuku.
Zaljubljeni, ne osjeća tereta ni tjeskobe, premda se nalazi u nevidljivim okovima!

2350/III bejt:

Pjena na ustima deve, (pod teretom tovara),
svjedok je njenog zanosa i opijenosti, i izgaranja srca
(od čežnje za onim svijetom i nagradama, koje je tamo čekaju,
za tegobe i patnje koje je ovamo, na ovom svijetu, podnosila).

2351/III bejt:

Deva, onako krupna i jaka, liči na lava, (po snazi);
ali pod teškim teretom tovara koji nosi, (na svojim leđima),
ona-izgladnjela i mršava-izgleda sitna i malena!

Komentar:

Opomena mu'minu, koji želi da bude pravi mu'min, kao da ga hazreti Mevlana doziva, pa mu kaže: „Mu'mine, zašto i ti nisi takav skroman i duhovno jak, a na oko sitan i mršav, poput deve?“

2352/III bejt:

Žudeći za ženkom, (za ženskom devom), jedan devac, stotinu će muka i tegoba podnijeti!
Njemu se, pred očima, jedna planina,
(koju mora preći), pokazuje kao jedna slamka, ili kao jedna dlaka!

2353/III bejt:

Onaj, ko u Bezmi-Elestu (u praiskonu, u Ezelu), nije vidio ovaj san, (koji će kasnije postati java), taj na ovom svijetu (na dunjaluku), neće biti ni odani rob Allahov, niti murid, (onaj koji se pokorava i želi susret sa Rabbom).

2354/III bejt: Tereddud – kolebanje

A ako je u sumnji, (u dilemi), to ga vrijeđa, (nema mira).
Jedno vrijeme šućur čini, (kad mu je dobro), a onda godinama se tuži!
(Ne može osaburiti, nema čvrstog imana!)

Komentar:

U Kur'anu se kaže za nevjernike i za ove dunjalučke ljude: Oni slijede samo svoje misli (koje su nesigurne, i koje ih vode u sumnju i zabludu).
A onda se u ajetu dodaje: a te njihove nesigurne misli i pretpostavke koje ih drže u sumnji i nesigurnosti, ne doprinose istini ama baš ništa! (Nedžm, 28.)
Sumnje i pretpostavke navuku čovjeka na tanak led pa on propadne. Treba odbaciti sumnje, a držati se istine! Alejhisselam kaže u hadisu: Ostavi ono što ti je sumnjivo, a drži se onoga, u čemu nemaš nikakve sumnje!
A mi imamo istinu u rukama – Kur'an, a.š., pa nećemo zalutati ako se Kur'ana budemo držali!

2355/III bejt:

Na dinskom putu, ovaj slabić, sad korači naprijed, sad nazad!
Stalno je u sumnji, bez jekina,
(bez ubjeđenja)!

Anegdota:

Pričao nam je Hadži Mujaga Merhemić: Jedan čovjek, seljak, razbolio se, pa videći da mu se približila smrt, a da bi spasio dušu, pozove sinove i ovako im opručuje:
– Imam dva vola, pa ih iza moje smrti podajte: jedan u crkvu, a drugi u džamiju!
– Ja ne znam, đi će upaliti!, kaže im otac.
I ovaj čovjek ostario i odlazi sa ovoga svijeta, a još nije učvrstio iman! Još sumnja i koleba! Eto, ta sumnja i kolebanje, to su opasnosti po iman! Treba na vrijeme, i što prije, raščistiti s tim i rastjerati sumnje!

2356/III bejt:

Da vam ovo objasnim, to će biti moj dug (kaže Hazreti Mevlana nama slušačima,
a sad, da to malo pričekamo)! Pa nam onda kaže:
Ako vam se žuri (da to saznate), dosta vam je da proučite sure ELEM NEŠRAH LEKE.

Ovdje Hazreti Mevlana zastaje, prekida ovo izlaganje, obećavajući nam da će ovu temu, o sumnji i kolebanju, nastaviti jednom drugom prilikom. A nama preporučuje, da proučimo sure ELEM NEŠRAH LEKE i da ga malo prostudiramo.

(Mesnevija III, poglavlje 105/2, bejtovi: 2334-2356)

Izvor: www.behar.hr