Nužnost ovladavanja nagonima

Nema nikakve sumnje da u čovjekovom biću postoje različiti nagoni i želje i svi su neophodni za život. Međutim, jedno pitanje na koje treba posebno obratiti pažnju jeste da ukoliko ovi nagoni izađu iz svojih granica i tako ovladaju čovjekovim bićem, preotevši mu povodac iz ruku, to će postati jedna vrsta idolopoklonstva, koja je još opasnija nego svi drugi oblici idolopoklonstva. Kur’an o tome kaže:

أَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَـٰهَهُ هَوَاهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَيْهِ وَكِيلًا

Vidje li ti onog koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Pa zar ćeš mu ti zaštitnik biti? (El-Furkan, 43)

Najdalje je zalutao onaj čovjek koji svoje porive nije vezao božanskim uputama:

وَمَنْ أَضَلُّ مِمَّنِ اتَّبَعَ هَوَاهُ بِغَيْرِ هُدًى مِّنَ اللَّـهِ

A ko je gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? (El-Kasas, 50)

Jer, slijeđenje strasti neće polučiti ništa drugo, doli zabludu, kao što se i kaže:

وَلَا تَتَّبِعِ الْهَوَىٰ فَيُضِلَّكَ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ

…i ne povodi se za strašću da te s Božijeg puta ne odvede… (Sad, 26)

Sa strašću i prohtjevima malo se druži,

Da “zabluda” iz ajeta tebe ne okruži.

(Mesnevija, I, str. 151)

Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

“Pod nebesima nema božanstva – kojeg se pored Boga obožava – kod Boga većeg od strasti slijeđene.”[1]

Majka svih kipova kip je strasti, znaj,

Jer drugi su zmije, a ovaj je zmaj.

Kamen, gvožđe strast je, kip je što varniče,

Ta iskra u vodi jedino se smiče.

Kad će se u vodi kamen, gvožđe smaći?

Kod čovjeka s ovo dvoje, kad li vjere naći?

Kamenje i gvožđe plam u sebi nose,

Plameni im vatre oblaku prkose.

(Mesnevija, I, str. 40)

Zapovjednik pravovjernih, Ali, mir neka je s njim, kaže:

“… a nesretan je onaj koji dopusti da ga prevare strast i uobraženost njegova…”[2]

Također je rekao:

“Strast je suprotna razumu.”[3]

 Na drugom mjestu on iznosi da je korijen svih nedaća i nevolja slijeđenje strasti:

 “Strast je osnova svih nesreća.”[4]

 Ukratko, slijeđenje strasti ne ide zajedno sa vjerom i razumom. Tako hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

“Nema vjere sa strašću.”[5]

“Nema razuma sa strašću.”[6]

Prema tome, čovjek treba nadzirati svoje prohtjeve, jer je za sve određena granica koja – ako se prekorači – tada će, iz islamske perspektive, takav čin biti neprihvatljiv i zaslužit će prijekor. Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže:

“Ne postoji ništa čemu nije određena granica.”[7]

Nije loša želja, nego nemat’ mjere,

More dobro jeste, loše je nevr’jeme.

Mada sve te želje kraljevske su lađe,

Van granica zađu l’, zlo će da ih snađe.

Voda je počelo izgradnje i bitka,

Strašna bučna buj’ca – uzrok je nebitka.

I hladno i toplo sv’jetu ovom treba,

Žega, ciča zima – pak njemu ne treba.

Svaka stvar je dobra dok u mjeru stane,

Kada mjeru pređe tad loša postane.

 

Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Kani, Koraci ka samoizgradnji, svezak 1, (preveo s perzijskog Samed Jelešković), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 21-23.

[1] Tefsiru-l-mizan, Bejrut, sv. 15, str. 237. Ova predaja prenosi se i u Zemu-l-hava, str. 19. u sljedećem obliku: ما تحت ظل السماء من إله يعبد، أعظم عند الله من هوى متبع : „Pod nebom nema božanstva, kojeg se obožava, kod Boga većeg od strasti slijeđene.”