(Taberani, Tirmizi)
Odgoj u islamu – emanet i odgovornost
Roditeljstvo u islamu nije samo porodična uloga, nego emanet – povjerenje koje čovjek preuzima pred Bogom i društvom. Kada govorimo o odgoju dječaka i djevojčica, islam ne polazi od stereotipa, nego od tri izvora: Objave, stvarnih bioloških razlika i promjenjivih kulturnih okolnosti. Upravo u toj ravnoteži leži njegova snaga.
U vrijeme pojave islama, oko 610. godine, arapsko društvo bilo je izrazito muško i šovinističko. Rođenje djevojčice smatralo se sramotom. Kur’an opisuje takvo stanje riječima:
“I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten” (16:58).
Objavom je izvršena moralna revolucija: rođenje i djevojčice i dječaka proglašeno je darom, a vrijednost čovjeka vezana je za bogobojaznost, ne za spol:
“Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji” (49:13).
Svi ljudi su potomci jednog muškarca, Adema, i jedne žene, Have – porijeklo je zajedničko, dostojanstvo univerzalno.
Poslanikove s.a.v.s upute roditeljima
Poslanik Muhammed sallalahu alejhi ve alihi ve selem ovu poruku nije ostavio na nivou teorije. Posebno je pohvalio roditelje koji lijepo odgoje kćerke:
“Ko god ima tri kćerke ili sestre, ili dvije, pa s njima lijepo živi i lijepo se prema njima ophodi, svjestan Gospodara kada su one u pitanju, ući će u Džennet.”
U društvu koje je preziralo žensku djecu, ova izjava bila je duboko revolucionarna.
Njegov porodični život također je bio model ravnoteže. Rekao je:
“Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.”
Aiša, neka je Allah zadovoljan njom, i Ummu Seleme, neka je Allah zadovoljan njom, svjedočile su da je Poslanik, sallalahu alejhi ve alihi ve selem, popravljao obuću, šio odjeću i obavljao kućne poslove. Nije pravio krutu podjelu na “muške” i “ženske” zadatke, nego je uspostavio praksu međusobne pomoći i zajedničkog rada unutar porodice.
Biološke i emotivne specifičnosti roditeljstva
Islam priznaje biološke posebnosti. Majčinstvo nosi specifičnu fizičku i emocionalnu težinu kroz trudnoću i dojenje. Kur’an jasno uređuje dužnosti u tom periodu, a otac je obavezan pružiti potpunu materijalnu i emotivnu podršku. Majci je data posebna čast:
“Džennet se nalazi pod majčinim nogama.”
Ovo nije umanjenje očinske uloge, nego priznanje veličine majčine žrtve i njenog doprinosa odgoju i životu zajednice.
No, islam ne zatvara ženu u isključivo kućnu sferu. Nakon perioda intenzivne brige o malom djetetu, majke trebaju biti aktivne članice društva – kroz formalni ili neformalni rad, plaćeni ili volonterski angažman, pa i političko i građansko učešće. To je i njihovo pravo, ne samo dužnost.
Majke vjernika: Savršeni uzor savremenoj ženi
U vremenu predislamskih Arapa dvije žene iz historije islama posebno se ističu društvenim angažmanom, a obje su supruge Božjeg poslanika Muhammeda sallalahu alejhi ve alihi ve selem.
Hatidža bint Huvejlid
Prva supruga Vjerovjesnika, Hatidža bint Huvejlid, neka je Allah zadovoljan s njom, bila je uspješna trgovkinja u Mekki, finansijski samostalna i društveno ugledna u vremenu koje je bilo izrazito mizogino – društvu u kojem je zakopavanje žive ženske djece smatrano prihvatljivom i normalnom praksom. Bila je starija od Poslanika, a prema brojnim historijskim izvorima, upravo je ona pokazala inicijativu za brak.
Njen društveni i ekonomski angažman ruši savremene stereotipe da pobožnost suprotstavlja profesionalnom životu ili javnom djelovanju žene. Hatidža nije bila samo supruga, nego i moralna i finansijska podrška prvim muslimanima, te je svojim primjerom pokazala da žena može biti snažan stub porodice i zajednice. Njeni postupci i način života ostaju inspiracija ženama današnjice jer ruše stereotipe koje društvo i dalje nameće ženama i muškarcima, te pokazuju da je pravo djelovanje, sposobnost i moral iznad pola.
Aiša bint Ebu Bekr
Jednako značajna je i uloga Aiše bint Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan s njom, koja je nakon Poslanikove smrti postala jedan od najvažnijih prenosilaca hadisa i pravnih znanja. Bila je pravni autoritet, učiteljica i savjetnica, a kod nje su dolazili ashabi da provjere i razumiju vjerske propise. Njeno znanje i javni angažman svjedoče da islamska tradicija poznaje obrazovanu, društveno aktivnu ženu čiji se glas poštuje.
Važno je napomenuti da hazreti Hatidža i hazreti Aiša, neka je Allah zadovoljan njima, nisu bile usamljeni primjeri – u blizini Poslanika, sallalahu alejhi ve alihi ve selem, bilo je mnogo snažnih i utjecajnih žena koje su doprinosile zajednici kroz znanje, hrabrost, dobročinstvo i društveni rad. Ipak, nabrajanje svake od njih posebno zahtjeva posebnu temu.
Kulturni utjecaj na rodne uloge
Neke pojedinosti rodnih uloga prepuštene su kulturi. U doba Poslanika, sallalahu alejhi ve alihi ve selem, muškarci su nosili dugu kosu. U zapadnom društvu sredinom XX stoljeća to je moglo biti prepreka zapošljavanju, dok je danas prihvatljivo. U nekim muslimanskim zemljama, poput Pakistana, hlače su tradicionalna ženska nošnja.
Razvoj tehnologije dodatno je izmijenio prirodu rada. Nekada su poslovi zahtijevali tešku fizičku snagu; danas mnoge profesije – od inžinjerstva, arhitekture i transporta do informacionih tehnologija, obrazovanja, zdravstva i hotelskog menadžmenta – jednako su dostupne i muškarcima i ženama. Odijevanje također može biti praktično, poput džinsa i pantalona, pod uslovom da ostaje dostojanstveno i nenametljivo.
Bračna jednakost i moral
Kur’an bračni odnos opisuje snažnom metaforom:
“One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća” (2:187).
Odjeća štiti, pokriva, grije i uljepšava. Muškarac i žena su međusobna podrška.
“Vi ste jedni od drugih” (3:195)
– podsjeća nas Objavu, naglašavajući duhovnu jednakost. Ajet 4:32 dodatno upozorava:
“Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade.”
Time se prekida takmičenje i poređenje – svako je odgovoran za svoj trud.
U oblasti spolnog morala islam zauzima jasan stav: spolni odnos dozvoljen je isključivo u braku. Zabranjeni su i svi putevi koji vode ka njemu – flertovanje, zavođenje, alkohol i droga. Ova preventivna etika štiti porodicu i društvo. Poslanik, sallalahu alejhi ve alihi ve selem, savjetovao je da se djeca od sedme godine uče namazu, a od desete razdvajaju u postelji, čime se razvija svijest o granicama, čednosti i odgovornosti.
Savremena nauka i odgoj muške i ženske djece
Zanimljivo je da savremena nauka potvrđuje duboku povezanost emocionalnog života i fizičkog zdravlja. Studije pokazuju da muškarci i žene u sretnim, podržavajućim brakovima lakše preživljavaju teške bolesti poput srčanih oboljenja i raka. Čak i manja bračna svađa može oslabiti imuni sistem, dok gubitak supružnika može potresti organizam četiri do četrnaest mjeseci. Ljubav i privrženost utiču na hormonalni balans i razvoj mozga – posebno kod dječaka kojima je često potrebniji odnos “jedan na jedan”. Ovi podaci snažno podsjećaju na islamski naglasak na milosti.
Nije slučajno da gotovo svaka kur’anska sura počinje riječima:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.”
Milost je temelj. Roditelj koji želi slijediti islamski model mora biti osjećajan, ali principijelan; nježan, ali dosljedan.
Kulturalni stereotipi i njihova opasnost
Kulturalni stereotipi – poput stare uspavanke da su djevojčice od “šećera i začina”, a dječaci od “nestašnih pužića” – pojednostavljuju i iskrivljuju stvarnost. U svakom muškarcu postoji određena ženstvenost, a u svakoj ženi određena muškost; i jedni i drugi imaju iste hormone, ali u različitim proporcijama. Upravo zato mogu toliko učiti jedni od drugih.
Kulturni stereotipi često u svakodnevnom životu i mentalitetu ljudi preuzimaju primat nad svetim spisima i hadisima. Allah Uzvišeni strogo zabranjuje nepravedno postupanje prema djeci, a Muhammed sallalahu alejhi ve alihi ve selem je kroz niz hadisa upozorio roditelje da ne favoriziraju mušku djecu nad ženskom. Ipak, ljudi u svakodnevnom životu češće će prekršiti upravo ove naredbe nego odstupiti od duboko ukorijenjenog stereotipnog uvjerenja.
Slijepo slijeđenje stereotipa o ulogama ženske i muške djece šteti svima. Roditeljima otežava odgoj, od ženske djece pravi inferiorne ličnosti koje su sklone autodestruktivnim ponašanjima, a od muške djece pravi lijene, neodgovorne i nesposobne pojedince, čime im se oduzima njihova fundamentalna uloga o kojoj Allah Uzvišeni govori kao ulozi skrbnika i ratnika. Time se narušava opća društvena ravnoteža.
Islam štiti pojedinca i društvo
Islam, dakle, nudi uravnotežen i svevremenski pristup: priznaje biologiju, ali odbacuje ponižavanje; poštuje kulturu, ali je podređuje moralnim principima; štiti porodicu, ali podstiče aktivnu društvenu ulogu oba spola. Roditeljstvo je zajednički put muškarca i žene – put milosti, odgovornosti i svjesnog odgoja dječaka i djevojčica koji su, prije svega, Božiji dar.
Izvor:
Hisham Altalib, Abdulhamid Abusulayman & Omar Altalib (2018). Roditelji i djeca – vodič za odgajanje djece (M. Sarajkić, trans.; A. Isanović-Hadžiomerović, ured.; H. Imamović, lektor). Centar za napredne studije; štampa: Dobra knjiga d.o.o. (Izvorni rad: 2013, The International Institute of Islamic Thought, Herndon).