Polazeći od uzvišenih kur'anskih ajeta: „Gospodaru moj, Ti moje znanje proširi!“[1] i na drugom mjestu: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“[2] te stvaranja osjećaja odgovornosti za idejno osvješćivanje kojim je islam zadužio odgajatelje i roditelje, svi kojih se tiče idejni razvoj djeteta i njegovo formiranje u obrazovnom i kulturnom smislu dužni su od najranijeg djetinjstva dijete upoznati sa nekoliko bitnih stvari.
Dijete mora biti upoznato sa islamom kao vjerom i državom, uzvišenim Kur'anom kao sistemom i zakonom, historijom islama kao ponosom i primjerom za ugled, te islamskom kulturom u pojedinačnim aspektima, kao i u cjelini.
Otuda je i bila velika zainteresovanost naših čestitih i slavnih predaka za idejno, historijsko i kulturno osvješćivanje djece. Islamski pedagozi su isticali potrebu o nužnosti poučavanja djeteta u Kur'anu Časnom, historijskim događajima, pričama o čestitim ljudima, lijepoj poeziji, te bitkama i bojevima Allahovog Poslanika, a.s. Zato možemo samo potvrditi da islam svima u obavezu stavlja odgovornost za obrazovanje, idejno osvješćivanje i zasađivanje sjemena islamskog učenja još od ranog djetinjstva i dalje kroz sve etape ljudskog života.
Jedini način da se ovi zadaci ostvare jeste kontinuirano i razborito čitanje, praćeno svjesnim poučavanjem. Ali, nijedno dijete neće sa oduševljenjem i željom čitati ovakvu literaturu ukoliko u njemu ne probudimo ljubav i želju za ovakvim knjigama. Mislim da se izazivanje želje kod djece za čitanjem ove literature može postići upoređivanjem nauke sa neznanjem i učenih sa neobrazovanim ljudima. Ovo upoređivanje je, ustvari, kur'anska metoda ubjeđivanja i izvođenja dokaza. Uzvišeni veli: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“[3]
Koliko će se dijete predati i posvetiti učenju i čitanju kada mu se objasni plemenitost učenih ljudi i bijeda neznalica! Koliko će se u njemu pokrenuti želja za naukom kada čuje koliko visok položaj uživa čovjek koji se bavi naukom i koliko veliku vrijednost ima kod Uzvišenog Allaha i među svijetom!
Mu'az b. Džebel u tom smislu kaže: Nauka je život za srce u neznanju, svjetiljka za oči u tami i snaga za tijelo u slabosti. Ona roba dovodi do mjesta dobrih i čestitih ljudi i na visoke položaje na ovome svijetu i na Ahiretu. Razmišljanje o nauci odgovara postu, a učenje stajanju u namazu. Ona povezuje rodbinske veze. Pomoću nje se razaznaje halal od harama. Ona je predvodnik, a rad je slijedi. Nadahnuti naukom su sretnici, a lišeni nauke nesretnici.
Učeni Nasiruddin et-Tusi u svojoj raspravi Edebu-l-muta'llimin ističe: Kolika je čast baviti se naukom svakome je poznato. Naukom se odlikuju ljudska bića. Sva druga svojstva su zajednička čovjeku i drugim životinjama, kao što su hrabrost, snaga, saosjećanje i druga. Naukom je Uzvišeni Allah pokazao prednost Adema, a.s., nad melekima i naredio im da mu sedždu učine. Nauka je sredstvo postizanja trajne sreće, ukoliko je prate djela. A Hasan el-Basri kaže: Kada bi se nauka mogla nacrtati, njena bi slika bila ljepša i od Sunca, i Mjeseca, i zvijezda i nebesa.
Objasniti djetetu da će za korisno što pročita i nauči, ukoliko je sa dobrim nijetom i lijepom namjerom, imati nagradu koju dobijaju Allahu pokorni i odani vjernici što se temelji na riječima Allahovog Poslanika, a.s.: Djela se cijene prema namjerama. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio (tim djelom).[4]
Nema sumnje da će se dijete svim svojim bićem, bez imalo oklijevanja i sustezanja, predati čitanju kada zna da će biti nagrađeno za učenje i da ga čeka nagrada i od Uzvišenog Allaha zbog sticanja znanja i obrazovanja.
Stvaranjem čiste, mirne i prijatne atmosfere sa dovoljno svjetlosti i privlačne panorame, potpune tišine i odgovarajuće temperature zimi, a u ljetnim danima svježine, također su stvari koje pomažu u prihvatanju učenja i stvaranju želje i ljubavi za čitanjem. Obezbjeđivanjem raznovrsnih knjiga, bilo u kućnoj, školskoj, džamijskoj ili javnoj biblioteci, čini djetetu čitanje i izučavanje atraktivnim. Kada dijete nađe knjigu koju traži, bila to priča, poezija, historija ili etika, ono će se latiti njenog čitanja sa uživanjem i ljubavlju.
Na kraju, djetetu treba objasniti da je vrijeme kao sablja, da obaveza ima više nego vremena, da je onoga što zaglupljuje više od onoga što poučava i da islam od muslimana traži da svoje slobodno vrijeme ispuni onim od čega će imati koristi, našta upućuje i Allahov Poslanik, a.s., u hadisu kojeg prenosi Muslim: Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne budi slabić.[5]Islam od čovjeka traži da koristi svaku priliku za predan rad radi ponosa na ovom svijetu i spasenja na Ahiretu, a što se navodi i u hadisu Allahovog Poslanika: Iskoristi pet (stvari) prije (nego te zadesi drugih) pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva. [6]
Izvor: fis.edu.rs