Narodna priča iz Nasrudin hodžine sehare, o zadovoljstvu i zahvalnosti.
Dok su jednog jutra Nasrudin hodža i njegova žena doručkovali, neko im zazvoni na vrata.
Hodža otvori, ugleda komšiju i reče:
– „Dobro došao, komšija, izvoli!“
Čovjek mu odgovori:
– „Ništa me ne pitaj, hodža! Imam jedan problem!“
Hodža ga pozva unutra pa sjedoše jedan naspram drugog. Hodžina supruga ih posluži čajem.
Čovjek poče da priča o muci koja ga je snašla:
– „Hodža, ja imam kuću sa dvije sobe, međutim, porodica mi je velika. Imam troje djece, a majka i otac žive s nama. Ima nas ukupno sedmero. Kuća nam je tijesna. Sada su i djeca porasla pa ne stajemo u kuću.“
– „Već danima se mučim s mislima – šta da radim?!“
Hodža mu odgovori:
– „Pa šta ima da se razmišlja, komšija?“
– „Možeš da proširiš kuću.“
Čovjek se na to požali:
– „Želio bih da je proširim, ali nemam dovoljno novca.“
Hodža ga je pažljivo slušao.
Čovjek nastavi:
– „Ti si mi pao na pamet, hodža.“
– „Učen si i ugledan, mislio sam da ćeš naći rješenje za moj problem.“
Nasrudin hodža se duže zamisli pa upita čovjeka:
– „Da li gajiš neku životinju?“
Ovaj mu odgovori:
– „Da! Imam tri kokoške, dvije koze i jednu kravu.“
Nasrudin hodža nastavi:
– „Komšija, ako želiš da ti se proširi kuća, odmah kreni njoj i unesi u nju kokoške.“
Čovjek nije shvatio hodžine riječi pa se pobuni:
– „Hodža, ali mi sami jedva stanemo u kuću!“
– „Šta ćemo kada još i kokoške unesemo u nju?!“
Hodža, ne obraćajući pažnju na čovjekove riječi, završi:
– „Hajde, komšija!“
– „Idi kući što prije i uradi kako sam ti rekao.“
Čovjek pomisli: „Pa dobro, on je ipak hodža, sigurno zna šta radi.“
Pa se nije više protivio. Ode kući i unese unutra kokoške.
Međutim, kuća ne samo što se nije proširila već se i smanjila! Kokoške su kokodakale i šetale po kući. Cijele te noći čovjek nije mogao zaspati.
Čim je svanulo, otrčao je hodži.
– „Hodža! Učinio sam kako si mi rekao i unio sam kokoške u kuću!“
– „Međutim, kuća se nije proširila, štaviše, još se i smanjila!“
Nasrudin hodža kao da ga nije ni čuo, mirno ga upita:
– „Ti reče da imaš i dvije koze, zar ne?“
Tužni čovjek potvrdno klimnu glavom.
Nasrudin hodža mu na to reče:
– „Onda idi sada kući i unesi te dvije koze. Sigurno ćeš vidjeti poboljšanje i muke će ti se smanjiti.“
Iako čovjek nije razumio hodžu, nadao se da zna šta radi pa ga posluša.
U kući ih je već bilo sedmero. Kada su unijeli tri kokoške i dvije koze, u kući nije bilo mjesta ni za kretanje. Koze se nisu smirivale već su stalno poskakivale. Noćima niko nije mogao spavati.
Čovjek je cijele noći razmišljao. Sljedećeg dana ponovo je otišao kod hodže. Na njemu se vidjelo da je puno umoran.
Čim ugleda hodžu, poče mu se jadati:
– „Hodža, unio sam i koze u kuću, ali ne samo što nije pomoglo već se stanje pogoršalo!“
– „Vjeruj mi da u kući više nema mjesta za kretanje. Cijele noći nismo oka sklopili!“
– „Ne znam šta da radim!“
Hodža mu odgovori:
– „Komšija, ti imaš i jednu kravu, zar ne? Sada i nju uvedi u kuću.“
– „Vidjet ćeš, muke će ti se smanjiti!“
Ni ovoga puta čovjek nije razumio hodžin savjet, ali je opet pomislio da hodža sigurno zna šta radi. Zahvali mu se i vrati se kući, a zatim i kravu uvede unutra.
Od tog trenutka u kući je bilo šest životinja. Krava je bila veća i od kokošaka i od koza.
Kako je krava ušla u kuću, u njoj je bilo još manje mjesta. Krava je mukala i pokušavala da se kreće po maloj kući.
Čovjek je jedva tu noć prespavao. Ne dočekavši jutro, otrča Nasrudin hodži.
– „Hodža, ovo se ne može izdržati!“
Na to mu hodža odgovori:
– „Onda se vrati kući i izbaci iz nje kokoške i koze.“
Čovjek se trčeći vrati kući. Uradi kako ga hodža posavjetova.
Sada je zaista osjetio kako se kuća proširila. Mirno je zaspao.
Sljedećeg jutra otišao je do hodže da mu se zahvali.
Nasrudin hodža mu reče:
– „Kada tako kažeš, sada izbaci napolje i kravu!“
– „Nakon toga kuću lijepo očisti i vidjet ćeš koliko ti se kuća proširila.“
Čovjek odmah ode kući, izbaci kravu. Cijela porodica je čistila kuću.
Poslije toga su svi bili sretni. Više nisu imali nikakvih problema jer im je kuća bila veoma prostrana.
Pošto prođe nekoliko dana, čovjek sav sretan ode Nasrudin hodži i reče:
– „Hodža, zahvaljujući tebi, kuća mi se toliko proširila!“
– „Ne mogu ti opisati! Sada se lako krećemo kroz nju, nemamo nikakvih problema!“
– „Hvala ti za savjet.“
Nasrudin hodža mu na to odgovori:
– „Komšija, ja ništa nisam uradio. To je ista kuća, samo što ti sada znaš da je cijeniš.“
Izvor:
www.youtube.com
Kanal “Mali musliman” Nasrudin hodža: Tijesna kuća- Priča o zadovoljstvu