Pravila komunikacije
Pravila komunikacije

Pravila komunikacije


Psiholozi ističu vrijednost ova tri pravila uspješne komunikacije:

Djetetu morate dopustiti da svoje osjećaje izrazi bez prekidanja, ispravljanja, primjedbi i neslaganja. Sve što bi bilo manje od toga guši komunikaciju.

Izjave ne treba započinjati sa “ti”, nego govoriti o vlastitim osjećajima:

Ne: “Ti si me povrijedio!” nego: “Osjećam se povrijeđenom!”

Ne: “Ti ne mariš za mene!” nego: “Osjećam se zanemarenom!”

Treba izbjegavati upotrebu dviju riječi koje guše svaku komunikaciju: “uvijek” i “nikada”.

Kakva treba biti pohvala

Kada dijete nešto učini dobro, potrebno je izreći pohvalu te će se strukturirati takvo ponašanje. Pritom valja imati na umu:

  • Djeca više vole pohvale nego kritike. Dijete koje je iskreno pohvaljeno osjeća se dobro i sklono je ponavljati ponašanje za koje je dobilo pohvalu. Također je sklono ugađati osobi od koje je dobilo pohvalu.
  • Pohvale su osobito značajne za sposobnu djecu koja dobro rade, ali imaju nisko samopoštovanje. Ona će se bolje osjećati i bolje raditi pokažete li da cijenite njihove vrijednosti. Pohvala ne stoji ništa, a donosi velike rezultate.
  • Pohvale su djelotvorne samo kada su iskrene, inače mogu djelovati sasvim suprotno. Niste li iskreni, djeca će osjetiti prijevaru i vaše htijenje da samo izvučete osobnu korist. Suprotno tome, iskrenoj pohvali djeca će vjerovati, osjećat će se dobro i njihovo će samopoštovanje rasti.
  • Vrlo je važno da pohvala ne sadrži nikakvu kritiku. Mnogi ljudi skloni su dati pohvalu, ali s neizbježnim “ali”. Takva pohvala onda više nije pohvala (nego kritika, o čemu će kasnije biti riječ) i dijete se osjeti prevarenim.
  • Pohvale ne moraju biti samo verbalne. Mnogi neverbalni znakovi, kao što su osmijeh i klimanje glavom, djeluju kao pohvale.

Kakva treba biti kritika

Kada dijete pogriješi, kritika se izriče na sljedeći način:

  • Nitko ne voli kad ga kritiziramo. Situacija je još teža ako kritiku dobije pred drugim ljudima. Na taj način ugroženo je ne samo njegovo samopoštovanje, nego i status. Takva kritika nije kritika, to je poniženje. Dijete će vas početi mrziti, a svjedoci vaše kritike osjećat će se neugodno. Stoga je kritiku najbolje izreći u četiri oka. Dijete pohvalite pred drugima, a kritizirajte nasamo.
  • Učini li dijete što loše, izrecite kritiku što prije. Tada je najdjelotvornija. Što dulje čekate i potiskujete svoje osjećaje, to će oni biti intenzivniji. Primjećujete li dulje vrijeme da dijete ne radi nešto dobro, a držite to u sebi, vjerojatno ćete jednog dana “eksplodirati” zbog sitnice. Vaša reakcija bit će neprimjerena, svi će se čuditi što vam je odjednom, a dijete će to shvatiti i kao napad na ličnost.
  • Budite određeni. Recite djetetu točno što nije dobro uradilo. Stoga je dobro kritiku planirati unaprijed. Ne uradite li tako, vjerojatno ćete izreći i ono što niste mislili i zbog toga ćete potom požaliti.
  • Ne kritizirajte dijete zbog nečega što je izvan njegove kontrole.
  • Usmjerite kritiku na ponašanje djeteta, nikada na djetetovu ličnost. Ponašanje i ličnost potrebno je razdvojiti. Osoba može učiniti nešto loše, ali to ne znači da je loš čovjek. Mi želimo zadržati čovjeka, ali ne i njegovo loše ponašanje. Napadnemo li njegovu ličnost, nastojat će braniti i sebe i svoje ponašanje, pa makar morao izmišljati ili izvrtati činjenice. To je prirodna reakcija. Ljudi koji su napadnuti ne čuju što im govorite pa ni ne mogu ispraviti svoje ponašanje. Usmjerite li se na problem, a ne na čovjeka, imate veću mogućnost izazvati pozitivnu promjenu u njegovom ponašanju.
  • Izrecite kako ste se osjećali zbog toga što je dijete učinilo nešto loše, jeste li bili ljuti, frustrirani, nesigurni pred nekim drugim i slično. To može biti vrlo kratko, ali je bitno da bude iskreno i pošteno.
  • Nemojte zaboraviti uključiti pohvalu. Iako je tom prilikom dijete uradilo nešto loše, vjerojatno puno toga radi dobro. Recite to! Npr.: „Ja znam da si ti uvijek točan, zato sam se i osjećao ljutito kad si upravo danas, kad je važno, zakasnio!”

 

Izvor: mr.sc. Dario Miletić, Psihološki aspekti uspješnog odgoja djece, www.zzjzpgz.hr