Prenosi se da je Iskender Rumi sa 100 000 vojnika opsjedao utvrđenje drumskih razbojnika. Kada nakon 40 dana nije postigao uspjeh, sazvao je svoje najučenije ljude i upitao ih da li u tom kraju ima čovjek koji je okrenuo leđa dunjaluku i potpuno se predao Allahu Gospodaru svjetova. Jedan od njih mu je rekao da je čuo kako takva osoba živi tu u brdima. Iskender je odmah uzjahao konja i krenuo u potragu za blagoslovljenim čovjekom. Čim je stigao pred označenu pećinu, neki starac mu je izašao u susret i oslovio ga njegovim imenom. Iskender upita začuđeno: “Odakle znaš moje ime, a nikad se nismo sreli?” Čovjek mu odgovori: “Ja godinama glačam ogledalo moga srca, pa sam te u njemu vidio. A sad mi reci zbog čega si došao?” Iskender reče: “Već 40 dana bezuspješno opsjedamo utvrđenje razbojnika koji siju smutnju i nered po zemlji.” Čuvši ovo čovjek samo podiže glavu prema nebu i uzdahnu, a onda reče: “Idi sad, ta utvrda je tvoja.”
Iskender se poselami pa požuri ka svome logoru. Na pola puta u susret mu dođoše nekoliko njegovih ljudi s vješću da mu vođa razbojnika lično želi predati ključeve utvrđenja. Kada stiže Iskender, ovaj mu reče: “Noćas su pale dvije kule u našem utvrđenju, a zasigurno znamo da to nije od tvojih katapulta. To je mogao učiniti samo nebeski katapult. Stoga se mi predajemo i evo ti ključevi utvrde.” Iskender je rastjerao bandu, a od utvrđenja dao napraviti karavansaraj. Nakon što uputi zahvale i pohvale Allahu, Iskender reče: “Jedan uzdah je bio djelotvorniji od naše četrdesetodnevne opsade. Da nas Allah, dž.š., sačuva toga da Zemlja ostane bez takvih ljudi.”
Dakle, istinski Allahovi, dž.š., robovi su oaze u pustinji dunjaluka. Oni nas podsjećaju na Allaha, dž.š., i jačaju našu vezu s Njim. Trebamo ih se često sjećati jer Pejgamber, a.s., je rekao: “Prilikom spominjanja dobrih spušta se rahmet.”
Izvor: h. hfz. Mehmed Karahodžić, Crtice iz života Ebu Jezida el-Bistamija, www.behar.hr