Zahvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Draga braćo, neki od nas se pridržavaju vjerskih načela jer se boje Božije kazne, u tom strahu počesto je onaj izražen za stanje na ovom svijetu jači nego li za onaj svijet. Pa kad ide dobro u životu oslabe ibadeti, a kad stisne pojačaju se. Drugi, pak, u trenutnim društvenim odnosima vide korist od religije na ovom svijetu pa se uklapaju. Dok je veća korist od džuma, bajrama i mevluda tu su, ako se situacija promijeni, promijenit će i oni prioritete. Treći vole Allaha i ni za što ne ostavljaju njegove propise. Drže se Božijih uputa i ne mare na okolnosti, šta će drugi reći i sl.
– Mnogi ne haju mnogo za akšam namaz, al’ nema šanse da će u ta doba odnijeti smeće da prospu u kontejner jer, ne daj Bože, može se na džine udarit’.
– Mnogi od nas ne otvaraju Kur'an skoro pa nikako, al’ držimo ga u kući jer mislimo, možda bude hajra od njeg’.
– Mnogi za volan sjedaju u alkoholiziranom stanju, al’ ipak objese tespih na retrovizor.
Ovi i mnogi slični primjeri kazuju nam gdje je i kakva je uloga vjere u našem životu, tiče li se samo ovog svijeta ili naša misao obuhvata i vjeru u stanje onog svijeta koji je mnogo važniji.
Poslanik, a.s., je ovaj svijet u hadisu označio kao ahiretsku njivu. Ovdje treba da sijemo a krajnji cilj-žetva je Džennet, da nas Allah u njemu nastani milošću Svojom!
Pravi život je život koji se vodi ovom spoznajom, no, većinu ljudi danas čini mi se izraz “pravi život” podsjeća na život u raskoši i pun užitaka. Mnogima težnja za bogatstvom, položajem i ugledom postane glavni smisao života. Mnogi za to žrtvuju svoju mladost, zdravlje, obitelj i duhovne vrijednosti. Da bi se došlo do novca koji nudi raskoš ljudi vremenom ne prezaju ni od čega. Šta nam je osnovni cilj života najbolje nam svjedoče naše misli. O čemu najviše mislimo?
U suri El-Kasas Uzvišeni nas obavještava o bogatašu Karunu:
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.
„Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim“ – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.
I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. „Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!“ – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – „on je, uistinu, presretan.“
„Teško vama!“ – govorili su učeni – „onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.“ (El-Kasas, 76-80)
U svakom vremenu i na svakom mjestu, dunjalučke ljepote obuzmu srca nekih ljudi pa i ne posmatraju ono što je uzvišenije i plemenitije od toga. Ne pitaju po kojoj cijeni čovjek plaća svoje ukrase, niti na koji način su do njih došli, do imetka, do položaja ili ugleda. Žude za onim što je u rukama ljudi koji uživaju ne gledajući u cijenu koju će za to platiti, niti na prljavi put koji tome vodi. S druge strane, oni čija su srca vezana za Allaha, svoj život ustanovljuju prema drugim pravilima. U njihovim dušama su druge vrijednosti imetka, ukrasa i užitka. Njihove duše i srca su uzdignuti i visoko od toga da teže za prohtjevima duše i strasti. Njihova žudnja za Allahom im ne dozvoljava da se ponize pred pompom stvorenja. Njima je dato istinsko znanje na kojem su uspostavili i na osnovu kojeg su uredili svoj život: „Teško vama!” – govorili su učeni – „onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.”
Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni. (Sebe‘, 37)
I On kaže: „Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.“ (El-Mu'minin, 55-56)
Draga braćo, preispitajmo se u kojoj smo kategoriji. Jesmo li, ne daj Bože, među onima koji kad vide kakva današnjeg Karuna kažu: „Ah, da je i nama ono što je njemu dato!“
Cijenimo li čestite ljude makar i malo imali? Cijenimo li učene makar i ne bili na položajima? Cijenimo li poštene, radine male sebe ili smatramo da smo nesretni što smo ovakvi kakvi smo?
Nije lahko danas opstati u društvu punom nepravde, protekcije, mita, korupcije, ali, kako nas ovi ajeti uče, Allahova nagrada čeka one koji vjeruju i čine dobra djela i koji su strpljivi, a Karun i Karuni će propast kao što je propao i Karun iz Musaovog vremena, doslovno u zemlju zajedno sa svojim dvorcem.
I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: „Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?“ (El-Kasas, 81-82)
A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu su shvatili svoju grešku i povratili se svome vjerovanju, isto kao i mi kada vidimo da je najnoviji mercedes potpuno slupan u saobraćajnom udesu zajedno sa pijanim vozačem u njemu. Kao i u Karunovom slučaju, pred tom scenom želje se naglo mijenjaju.
Iako se sav govor ovog kazivanja odnosi na dunjaluk njegov cilj je izravno usmjeren na Ahiret: Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.
„Bože, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti. Od Tebe tražim zaštitu od slabosti i lijenosti. Od Tebe tražim zaštitu od straha i škrtosti. Od Tebe tražim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju! Amin!“
(Esad Bajić, Čaršijska džamija u Konjicu, 17. februar 2017)
Izvor: www.medzlis-konjic.com