Musliman nije opterećen samo svojim vlastitim interesima, niti je daleko od svijeta i života. Pružajući pomoć drugima, on razumijeva značenje ljudskosti u društvu u kome živi.
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i pokornosti Allahu, a ne sudite u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (El-Maide, 2)
Svaku zajednicu čine jedinke koje se solidarišu u teškoćama, oslanjajući se jedna na drugu u nevolji i krizama. Zato islam traži da muslimani budu jedno tijelo, koje prožimaju jedinstveni osjećaji i interesi.
Allah, dž.š., kaže:
Vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima… (Et-Tevbe, 71)
Vjernici su zaista braća. (El-Hudžurat, 10)
To je veza koja zahtijeva da se međusobno potpomažu i da jedni drugima žele ono što sami sebi žele. O tome govore i Poslanikove riječi:
Primjer muslimana u njihovoj ljubavi i pažnji, sličan je organizmu čiji dijelovi podjednako osjećaju, kada oboli bilo koji od njih.
Ko se nađe pri ruci svome bratu kad mu bude potrebno, Allah će se naći njemu u pomoći. Ko od brata otkloni nevolju na ovome svijetu, Allah će njemu otkloniti na Sudnjem danu. Ko pokrije manu svoga brata, Allah će njegovu pokriti na Dan suda.
Musliman osjeća bolove drugih i nastoji koliko god može da ih olakša. On čuje zov nemoćnog, slabog i potrebnog. Poslanik kaže:
Smilujte se onima koji su na zemlji, pa će se i vama smilovati Onaj koji je na nebesima.
U pružanju pomoći musliman polazi redom koji je postavio Allah, dž.š. Najpreči, kojima je potrebna njegova pomoć, su rodbina i bližnji, zatim zajednica i svi ljudi.
Pomaganje rodbine je veliko dobro, koje se muslimanu vraća na oba svijeta.
Koga raduje da živi u izobilju i da se dugo spominje, nek’ pomaže rodbinu. (Hadis)
Pravo susjeda je, također, utvrđena obaveza koju je musliman dužan da izvršava, čineći dobro, pazeći ga i pomažući ga, ako je potreban.
Sam Muhammed, a.s., je isticao pravo komšije i svetost komšijskih odnosa, govoreći:
Džibril mi je toliko insistirao na pravima komšije, tako da sam pomislio da će komšija nasljeđivati komšiju.
Izvor: Bilal Hasanović, Ilmud-din, udžbenik za vjeronauku odraslih, I izdanje, Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1987, str. 155.