RUŽA
Kad promatram rumen-ružu
I rumeno tvoje lice,
E bih reko i kleo se:
Ko da gledam dvije ružice!
Da po tvom licu rumen
Po katkad se ne razlije,
Ah, iz koje tvoja duša
Kao žarko sunce sije, –
Mislio bih tvoje lice
Da je cvijet, da je ruža;
Al kad u njem život vidim
S kojim cvate moja duša, –
Tada stanem ko umjetnik
Pred prirode remek djelom
Razgledam te, divim ti se
Umom, mišlju, maštom smjelom.
Čim te više proučavam,
Tim te više obožavam
****
Gledaj onu rumen-ružu –
Kako pupa, kako cvati;
Zar u svemu svome krasu
Ne naliči mojoj Zlati?
Slušaj onu slavuj-ticu,
Na grančici kako tuži;
Zar ja njemu sličan nisam,
A draga mi rumen-ruži?
IZVOR: Safvet-beg Bašagić, PJESME, Publishing, Sarajevo, 1997.