Emocionalna inteligencija djeteta
Zove se emocionalna inteligencija i sastavni je dio funkcije mozga. Poput racionalne inteligencije, to je prirođena vrlina koju okruženje može pojačati. Pomoći djetetu da je njeguje, znači poticati skladan razvoj njegove osobnosti.
Razlozi razuma i srca
Racionalna inteligencija je sjedište misli, logičkih i organizacijskih sposobnosti, sposobnosti razrađivanja solucija i uspješnog izvršenja zadatka ili plana. Može se mjeriti testom, o kojem postoji mnogo različitih mišljenja, koji se zove „Test intelektualnog kvocijenta“, a sastoji se od logičko-matematičkih pitanja. Međutim, samo taj test ne jamči zdravlje i puno postizanje ciljeva, niti u poslu, niti u životnim odnosima.
Izvor koji uravnotežuje
Emocionalna inteligencija određuje osjetljivost, sposobnost osjećanja ljubavi ili suosjećanja, simpatije sa sugovornicima, izazivajući naklonost i odobravanje. Ali ne samo to: to je oruđe koje pomaže ostvariti ono što se stvarno želi odabirom povoljnih solucija kako za sebe, ali i tako da udovoljavaju zahtjevima ostalih. Jasno je da koncetrat sofisticiranih karakteristika ne može postojati u jednom djetetu, ali je dokazano da razni vidovi, koji sačinjavaju emocionalnu inteligenciju, postoje u djeci i mogu se bolje razviti samo ako ih potičemo od djetinjstva.
Emocionalna inteligencija se može definirati mentalnom sposobnošću koju sačinjava niz osobitosti, čiji zbroj čini osobu staloženijom. Može se iscrtati neka vrsta sheme kako bi se dobio uvid koliko je korisno njegovati emocionalnu inteligenciju djeteta. Nakon opisa svakog obilježja, navedeni su znakvi koji se pojavljuju kod djece s emocionalnom inteligencijom potencijalno višom od prosječne.
Emocionalna inteligencija pomaže…
…shvatiti vlastite osjećaje
Osoba koja ima razvijenu emocionalnu inteligenciju može identificirati razne tipove osjećaja i staviti ih u precizan odnos s onim što ih stvara. Nije nevažno ako pomislimo da brojne neprilike nastaju iz slabe sposobnosti shvaćanja nas samih.
Kod djece: Maleni teže razvoju te osobitosti, čim nauče vladati jezikom počinju glasno opisivati i ponekad monotonim tonom i ponavljaju svoje osjećaje. Primjerice često govore: „Ovo mi se jako sviđa“ ili „Ne volim ići tamo“.
…kontrolirati negativne osjećaje
Samokontrola, dragocjen dar da biste se osjećali vedri i da ne radite nikada krive poteze je dio emocionalne inteligencije i jedan od instrumenata koji pomažu u stjecanju stanja unutarnje ravnoteže. Primjećeno je da onaj tko ne uspijeva zaustaviti vlastiti bijes i žestoke i destruktivne porive je, osim što zauzima stavove koji izazivaju antipatiju i neodobravanje, predodređen da se ne sviđa ni sam sebi. Nekontrolirani „bjegovi ostavljaju osjećaj poniženja i praznine i održavaju se na samopoštovanje i umanjuju ga.
Kod djece: Sklonost samokontroli, koja se stvara posebice prema primjeru roditelja, može obilježavati nakana zaustavljanja plača i pred izvorom „nelagode“ kao i sposobnost da prima predbacivanja i zabrane bez žestoke reakcije.
…djelovati simpatično na prvi pogled
Izazivanje simpatije je dragocjeno obilježje koje otvara toliko puteva. Simpatija je najbliža empatiji, shvaćenoj kao sposobnosti da se odmah uskladi sa sugovornikom tako da se on osjeća zanimljivim, cijenjenim i shvaćenim. I empatija je djelomično prirođena, a djelomično se stječe: primjer koji dolazi od roditelja predstavlja najvredniji način kako ju pojačati.
Kod djece: Od malih nogu promatraju pažljivo osobe oko sebe, sa zanimanjem slušaju velike dok govore. Empatična su djeca koja brzo nauče poštivati svoj red i ne prekidati mamu dok s nekim razgovara.
…učiniti homogenom svaku skupinu
Sposobnost da drži skupa jednu skupinu, ne samo uspijevajući pomirivati različite karaktere, već i koristeći ih za postizanje zajedničkog cilja, glavna je vrlina vođe. Odrasla osoba koja posjeduje tu vrlinu je obdarena emocionalnom inteligencijom: u njoj su ustvari razvijene samokontrola, empatija i samopoštovanje.
Kod djece: Dar vođe izražavaju djeca koja od najmanjih nogu pokazuju da su dobri organizatori igre; bilo kada su sami ili s vršnjacima. Uglavnom ih prijatelji jako traže i oni se slažu s djecom najrazličitijih temperamenata.
…postizanje dobre razine samopoštovanja
Dijete koje posjeduje emocionalnu inteligenciju dobiva uglavnom brojna dopuštenja. Prirodna posljedica tog uspjeha u životnim odnosima je razvoj dobre razine samopoštovanja. Pokazano je da će oni, koji rastu sigurni u sebe, imati manje problematičnu adolescenciju u odnosu na nesigurnu djecu.
Kod djece: Pomalo su prepotentni (nemaju se potrebu stalno potvrđivati) i uglavnom se znaju samostalno igrati, bez ikakvog društva i tijekom dosta dugog razdoblja. Imaju jako bogatu maštu koja predstavlja odličan poticaj za zabavu sa samim sobom i da se sami sebi sviđaju.
…oduševljavati se svijetom
Osjećati zadovoljstvo ne samo pred novinama i izvanrednim prigodama, već i u onima koje su dio rutine, tajna je umijeća življenja, osim što je jedna od tolikih raznolikosti emocionalne inteligencije. Onaj koji je stalno mrk i uvijek se dosađuje, ne posjeduje dobru emocionalnu inteligenciju.
Kod djece: Znak entuzijazma i znatiželje, želje za otkrivanjem sposobnosti da se igra ni sa čime, sklonost (koju se može prepoznati kod mnoge djece da svaki dan prožive s osjećajem veselih očekivanja.
Kako ga podučiti emocijama?
Iako se radi o prirođenoj vrlini, emocionalna inteligencija se može pojačati ili obrnuto, ugasiti u više ili manje naklonom ozračju. Evo pravila koja treba slijediti kako bi pomogli djetetu da ju razvije:
Posvetite djetetu vremena
Mamina i tatina nazočnost potiču emocionalnu sferu na najprirodniji i najpotpuniji način jer upravo ljubav koju mu oni prenose je to što malo dijete najviše treba.
Nemojte se „duriti“
Nemojte se koristiti „durenjem“ kako bi kaznili dijete ili mu pokazali svoje neslaganje. „Durenje“ uči zatvaranju prema svijetu i sprječava ga naučiti da se za rješavanje problema važno uključiti u igru, a ne sakriti iza ugodnih ograda.
Budite odlučni u postavljanju granica
Budite odlučni u očekivanjima da dijete poštuje malobrojna pravedna i jednostavna pravila. Odrednice pomažu u shvaćanju da postoje granice koje se ne smiju prelaziti, najprije za vlastito dobro, kao i za dobro ostalih.
Budite otvoreni za nježnosti i veselje
Pokušajte uvijek biti srdačni sa svojim djetetom, smijte mu se, često ga poljubite. Budite srdačni i prema prijateljima jer to pomaže djetetu da gleda na vanjski svijet s veseljem i povjerenjem.
Pomažite mu u njegovanju želja
Suzdržite se i ne kupujte mu baš sve i prije nego to traži. Dozvolite mu da njeguje želju. S jedne strane ćete ga naučiti da „predokusi“ stvari, a s druge ćete izbjeći opasnost da raste u uvjerenju da se veselje poistovjećuje s posjedovanjem.
Nemojte nikada nekoga oštro kritizirati
Izbjegavajte nekoga poniziti pred djetetom. Međutim, možete ne odobravati neku akciju i reći: „To je bilo pogrešno“.
Sugerirajte mu alternativna rješenja
Poteškoće se mogu riješiti promjenom vlastitog stava. Primjerice ako vaše dijete bezuspješno želi neku igračku koja je u rukama nekog drugog djeteta, predložite mu da pita umjesto da „iščupa“.
Nemojte nikada podcjenjivati njegove osjećaje
Ako se naljuti zbog nečega što se vama čini beznačajnim i glupim, nemojte mu reći: „Ma daj, zar te ljuti takva glupost?“ Dajte mu radije do znanja da ga razumijete i recite mu: „Razumijem da si ljut. Da vidimo, što se može učiniti.“
Nemojte biti oholi i arogantni
Pokušajte biti ljubazni s rođacima i prijateljima. Vaše će dijete naučiti da je to najbolji način u odnosima s drugima.
Dozvolite mu da ima puno prijatelja
Budite uvijek ljubazni s njegovim prijateljima. Naučite dijete da dijeli igračke i nemojte mu davati za pravo kada se pokazalo egoistično i nasilno u želji da obrani svoje „vlasništvo“.
Izvor: Bebe, mjesečnik za trudnice i roditelje, broj 128, Zagreb, prosinac 2002., str. 20-22.