Pođoh jednog dana brati ruže
Pođoh jednog dana brati ruže

Pođoh jednog dana brati ruže

Pođoh jednog dana brati ruže iz bašče,
Odjednom poj slavuja moga se uha tače.

Siromašak poput mene u ružu se zaljubi ludo;
usred bašče jecat stade i plakati srce hudo.

Otkada mi srce dirnu tog slavuja pjesma blaga,
preosjetljiv postao sam, izdaje me posve snaga.

I tako, po toj bašči sam povazdan kružim,
o plačnom mislim slavuju i zavodnici ruži.

Udruži se ruža s trnom, a slavuj u ljubav pade;
Niti se otrijezni slavuj, nit’ ruža mu nade dade!

U toj bašči dosad mnoga je ruža cvala,
al’ se ne desi nikad da cvijet je bez trna dala.

O Hafize, od nebesa ne očekuj sretne dane;
sto mahana nebo ima, a nijedne dobre strane.

(Hafiz Širazi, Divan)