Autor: Mehmed Arapčić
Hidžra je događaj koji je izmijenio tok istorije islama i znači puni procvat islamske misli.
Hidžra nije bježanje pred opasnostima, nego traženje druge, plodnije i pogodnije sredine za širenje i razvoj islama i muslimana.
Hidžra predstavlja vrhunsku žrtvu, koju čovjek može podnijeti (ostavljajući imetak, porodicu i rodbinu), da bi otišao braći, koja su mu bliža po srcu, duši i uvjerenju.
Hidžra je razdvojila istinu od neistine.
Džihad, kao sastavni i nerazdvojivi dio imana, je jedna od glavnih poruka hidžre.
Hidžra je najjača inspiracija i podstrek iskrenim muminima.
Smisao hidžre bi trebalo da bude i smisao našeg života.
Hidžra znači početak šire primjene islamskih principa u socijalnom i kulturnom životu naroda.
Hidžra je izbjeglištvo pred tiranijom i nasiljem.
Hidžra je velika socijalna i duhovna revolucija.
Hidžra je krupna prekretnica u razvitku čovječanstva, koja se odigrala voljom Svemogućeg Boga. Zato je Alejhiselam odgovorio ashabima, kad su ga pitali: koja je Hidžra najbolja, — »ona koja vodi Božjem zadovoljstvu.«
Hidžru čini svatko od nas tko napušta zlo i usaglašava svoj život za Božjim zakonima.
Hidžra znači napuštanje onog što Allah, dž.š., ne voli, a istovremeno i napor ka onom što Njemu čini zadovoljstvo.
Koliko je veliki taj događaj, vidi se već i po tome što je on uzet za početak islamske ere.
Hidžret je predstavljao prekretnicu u životu prvih muslimana. Od tog događaja, islam više nije bio slab i nejak, on je postao stabilan i učvrstio svoje temelje.
Prva razrada islamske misli i njena praktična primjena počinje sa Hidžretom.
Hidžra nosi u sebi misao kretanja, akcije, promjene i obnove, nosi misao oživotvorenja islamske misli u svakom istorijskom trenutku.
Hidžra nam govori da se ništa samo od sebe, bez žrtava, truda i dobro smišljenih i proučenih planova i metoda, ne postiže i ne ostvaruje.
Hidžra je moralni i duhovni pojam koji u psihologiji razvitka islama označava sazrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljenu ideju zajedništva, čovječnosti i pravde.
Hidžra je velika prekretnica u istoriji islama, jer poslije nje muslimani osnivaju samostalnu zajednicu i rade na organizovanju prve islamske države u Medini.
Hidžra znači krajnje predanje Božjoj Istini u kojoj su sagorijevali prvi muslimani.
Da nije bilo Hidžre ne bi bilo ni Bedra, a ni grandiozne islamske civilizacije.
Hidžra je veliki događaj u širenju islama.
Hidžra znači napuštanje zla, grijeha i borbu protiv moralnih poroka i društvenih bolesti.
Hidžra predstavlja moralnu snagu, svijest i odanost istini i plemenitoj ideji, te samoprijegor i požrtvovanost za tu uzvišenu ideju. To je bio temelj i garancija svih budućih uspjeha i pobjeda, koje su iskreni sljedbenici prave vjere doživjeli.
Pobjeda ljudskog duha nad materijom – to je suština Hidžre.
Da nije bilo Hidžre, ne bi se mogla formirati nova zajednica.
Hidžra je čas kad je broj muslimana počeo rasti i danas dostigao gotovo milijardu. To je čas kad je svjetlo islama navijestilo svoje prelaženje preko granica Arabije i do danas nije ostavilo ni jednog kontinenta a da ga nije obasjalo.
Od Hidžre muslimani prvi put stupaju u život kao jedna jaka zajednica i o njoj se kroz kratko vrijeme počelo na svim stranama svijeta ozbiljno voditi računa.
Konstituisanje muslimana u Zajednicu, nakon Hidžre, predstavlja njihovo zakoračenje u istoriju i uspostavljanje okvira za nastanak jednog impozantnog društvenog i duhovnog sistema.
Izraz »Hidžra« je teško prevesti, jer se ne radi o običnoj već o ideološkoj seobi.
»Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao – oni neće vjerovati.« (2:6) I kao rezultat takvog stanja, uslijedila je odluka Hidžre.
Hidžretska era počinje 1. muharrema 622. godine. Od toga vremena počinje nov period ne samo u istoriji islama nego i u istoriji čitavog čovječanstva.
Izvor: Islamska misao, revija za islamistiku, teologiju i vjersku informatiku, god. III, br. 25, Starješinstvo IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1981, str. 24-30.