Islamske predaje ne gledaju na sve snove na isti način, već ih dijele na tri vrste:
a) Prvi dio predstavljaju snovi koji se sastoje od običnih misli ili nutarnjih čovjekovih tajni, koje se povremeno pojavljuju u istom obliku i u snovima, a ponekad se, zbog promjene obličja, javljaju i u drugačijem vidu. Ova vrsta snova za psihoanalizu i po mišljenju psihologije ima izuzetnu naučnu vrijednost. Kroz ovakve snove može se prodrijeti u skrivenu nutrinu čovjeka, čime se mogu otkriti korijeni duševnih poremećaja i bolesti.
b) Drugu vrstu snova čine razbacane lutajuće misli, koje povremeno u budnom stanju, a naročito u vrijeme tegobe i bolesti, osjećaju njima pogođene osobe. Ovi snovi nemaju naučnu i psihološku vrijednost, a u nekim predajama su označeni kao šejtanske misli u čovjeku.
c) U treću vrstu spadaju nadahnjujući snovi. Posredstvom njih otkrivaju se i postaju jasne neke zbilje koje prije nisu bile jasne.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je kazao:
اَلرُّؤْیا ثَلثَةٌ بُشْری مِنَ الله وَ تَحْزینٌ مِنَ الشِّیطانِ وَ الَّذی یُحَدِّثُ بِهِ الْإِنْسانُ نَفْسَهُ فَیَراهُ فی مَنامِه.
Tri su vrste snova: radosne vijesti od Allaha, šejtanska prikazivanja, i ono što čovjeku njegova duša kazuje, pa on to vidi kao san.[1]
Pored povremenih tumačenja snova od strane časnih Imama, u historiji islama je bilo mnogo osoba koje su bile u stanju preko sna i njegova tumačenja prodrijeti u podsvijest čovjeka i otkriti njegove tajne. Oni nisu bili mađioničari, niti su tvrdili da imaju vezu sa svijetom tajnovitog (gajb). Oni su, naprotiv, bili obični ljudi, ali veoma inteligentni, a neka njihova tumačenja snova bila su tako prosvjetljujuća da im je gotovo nemoguće naći premca u današnjoj literaturi iz psihologije.
Jedan od onih koji su stekli veliku slavu u tumačenju snova bio je Ibn Sirin. On je još prije 13 stoljeća djelatno, tumačeći i analizirajući snove, zapravo došao do psihoanalize i na taj način je otkrio mnoge skrivene istine.
Ime mu je bilo Muhammed, bio je savremenik Hasana Basrija, a njegov otac Sirin je radio sa bakrom.[2]
Prije nego iznesemo nekoliko primjera tumačenja snova sa stanovišta islamske psihoanalize, potrebno je da vam napomenem dvije važne stvari:
1. Vjerske emocije i opća kultura različitih ljudi, naroda i nacija međusobno se razlikuju. Osjećanja jednog muslimana, koji poznaje kur'anska naučavanja, razlikuju se od osjećanja jednog budistički usmjerenog Japanca. Sigurno, snovi jednog muslimana će uglavnom biti povezani sa njegovim islamskim i nacionalnim osjećanjima, a snovi Japanca budiste su izmiješani sa budističkim i japanskim nacionalnim osjećanjima.
Tumač snova bit će u stanju da tačno protumači snove i prodre u podsvijest onda kada upozna vjerska osjećanja i nacionalnu kulturu osobe koja je sanjala. Stoga su se muslimanski tumači snova u svojim tumačenjima najvećim dijelom oslanjali na kur'anske ajete i hadise, budući da su njihovi sanjaoci uglavnom bili prožeti osjećanjima iz islamskog okruženja.
Freud je uvjeren da osobe koje baštine zajedničku kulturu posjeduju slična znakovlja i nagovještaje u samopokazivanju nutarnjeg bića, samo treba te nagovještaje i simbole otkriti iz njihovih snova.[3]
2. Uglavnom opažanje društvene ružnoće i omraženosti ili društvenog morala i odgoja od strane savjesti ne dozvoljava da se sadržaj podsvijesti iskaže u snu u svojim zbiljskim oblicima, jer se skrivene misli pojavljuju u svijetu snova u raznolikim odorama u obliku aluzije i simbola. Tumač snova mora biti toliko oštrouman i pronicljiv da iz vanjskih obličja snova, koji su čiste aluzije i simboli, shvati stvarnost i protumači san.
Način govora i dijalekat ovog posrednika podsvjesnog svijeta se u najmanju ruku razlikuje od dijalekta vanjskog svijeta na koji smo navikli. Mi smo u početku lišeni razumijevanja namjere i poruke ovog posrednika. U prvom trenutku trebamo njegova očitovanja pojasniti svojom terminologijom, jer je jezik snova poput jezika prvih zemaljskih zajednica, poput jezika starih Egipćana, Kaldejaca, Meksikanaca… Sačinjen je od znakova i simbola i potrebno ih je svaki put protumačiti našim uobičajenim i aktualnim izrazima.[4]
U hadisu se kaže:
Snovi imaju svoje nadimke i svoja imena. Za tumačenje i razumijevanje snova treba se na ispravan način njima okoristiti.[5]
Pretvaranje unutrašnjeg oblika u izvanjski naziva se san, a suprotan postupak, odnosno promjena vanjskog oblika u nutarnji, naziva se analiza.[6]
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str.242-243. i 245-246.