Sreća je možda plava,
Sreća je možda zelena.
Sreća je uvijek velika,
I kada je malena.
Sreća je – imati oči,
Jer oči sve vide.
Šumu, nebo i oblak
I put kojim se ide.
Sreća je imati uši
Jer uši svašta čuju:
Šapat, šumor i žubor,
Tišinu i oluju.
Sreća je – imati ruke,
Jer rukama se grli.
Jer rukama se voli
I u svijet daleki hrli.
Sreća je – imati noge,
Jer nogama se šeta:
I tako, sve u šetnji
Stići ćeš na kraj svijeta…
Sreća je možda plava.
Sreća je možda zelena –
Ali uvijek velika,
I kad je mala.
Ivica Vanja Rorić