Šta je najveća opasnost? U odgovoru na ovo pitanje pročitat ću jednu predaju. Ona glasi: اإنَِّ اأخْوَفَ مَا اأخَافُ عَلَيْكُمُ اثْنَتَانِ اتِّبَاعُ الْهَوَى وَطُولُ الْأمَلِ
“Ono čega se za vas najviše bojim su dvije stvari, slijeđenje prohtjeva duše i duge želje.”[1]
Glavna opasnost su dvije stvari: prvo, slijeđenje strasti i prohtjeva duše. Ne čudite se! Veću od svih opasnosti predstavljaju prohtjevi duše, koji su u našem srcu: اأعْدَى عَدُوِّكَ نَفْسُكَ التَِّي بَيْنَ جَنْبَيْكَ
“Zaista, najveći neprijatelj ti je tvoja duša, koja je u tebi.”[2]
Od svih neprijatelja najveći je upravo duša, ono “ja” i ono tvoje ego, koje je u tvom biću. Ona sebičnost koja želi sve za sebe. I ovdje se iz usta Poslanika upravo ovo govori:
اإنَِّ اأخْوَفَ مَا اأخَافُ عَلَيْكُمُ اثْنَانِ اتِّبَاعُ الْهَوَى وَطُولُ الْأمَلِ فَاأمَّا اتِّبَاعُ الْهَوَى فَيَصُدُّ عَنِ الْحَقِّ
“Ono čega se za vas najviše bojim su dvije stvari, slijeđenje prohtjeva duše i duge želje. Slijeđenje prohtjeva duše odvraća od Istine…”
Dakle, slijeđenje prohtjeva duše odvodi vas sa Božijeg puta. Većina ovih zavođenja je zbog prohtjeva duše. Naravno, mi za sebe stvaramo na hiljade opravdanja kako bismo skrenuli sa Božijeg puta i da nam riječi i djela budu nešto drugo od onoga što su nam Vjerozakon i vjera odredili. Specifičnost prohtjeva duše je to što vas odvodi od Božijeg puta – a borba na Božijem putu je potrebna. A što se tiče dugih želja:
وَاأمَّا طُولُ الْأمَلِ فَيُنْسِي الْآخِرَةَ
“…A duge želje čine da se zaboravi na Onaj svijet.”[3]
“Duge želje” znači dugoročne i duge lične želje. Trudi se kako bi na određeni način izgradio kuću za sebe; trudi se i osiguraj uvjete kako bi stigao na određeni položaj! Trudi se, pogledaj Zejda i Amra, i prođi kroz hiljadu vrsta teškoća, sve dok ne osiguraš određeno dobro za sebe i ne ostvariš određenu privrednu djelatnost! Ove “duge želje”, znači želje koje dolaze jedna za drugom i nema im kraja – redaju se pred čovjekovim očima; oblikuju cilj za čovjeka i bijedni ciljevi u čovjekovim očima postaju velikim. Obilježje ovih ciljeva je da postižuda se “zaboravi na Onaj svijet”. Čovjek postaje neprekidno zaokupljen bijednim ciljevima; za čovjeka ne ostaje ništa vremena; umrtvljuje srce čovjeka; čovjeku uskraćuju želju za dovom, želju za pokajanjem, želju za poniznim moljenjem i želju za usredsrijeđenošću na Boga.[4]