Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Lijek je dio sudbine i on koristi kome hoće u mjeri koliko Bog hoće.”[1]
Poslanik, s.a.v.a., kada je bio upitan: “Da li lijekovi, dove, zapisi i druge stvari koje koristimo sprječavaju sudbinu Božiju?”, odgovori: “Ne, oni su dio sudbine Božije.”[2]
Imama Alija, mir s njim, kada se vraćao sa Siffina, upitao je neki starac, u vezi s putovanjem u Siriju, da li je to bilo predodređenje i sudbina Božija. On odgovori: “Tako mi Onoga Koji je stvorio zrno sjemena i iz ničeg stvorio čovjeka, ne pređemo ni jednu dolinu niti se ispenjemo i na jedno brdo, a da to nije sa predodređenjem i sudbinom Božijom… Ti kao da smatraš predodređenje neizbježnim i sudbinu neopozivom, bez prava na izbor. Kada bi bilo tako, prestala bi važiti obećanja za dobra djela i zastrašivanja za loša djela, i grješnik ne bi bio od Boga kuđen, niti bi dobročinitelj bio od Njega hvaljen, i ne bi dobročinitelj bio zaslužniji za nagradu od grješnika. Ovo su riječi idolopokloničkih skupina i medžusija. Međutim, Allah, dž.š., naredio je da se čini dobro na temelju slobodne volje, a zabranio je zlo opomenuvši. Niti se pod prisilom griješi, niti pokorava, niti je sve prepušteno potpunoj slobodi.”[3]
Ibn Nubate je rekao: “Zapovjednik pravovjernih je prešao od jednog nagnutog do drugog zida, pa mu neko reče: ‘Zapovjedniče pravovjernih, bježiš od predodređenja (kadā) Božijeg?!’ On odgovori: ‘Bježim od Božijeg predodređenja (kadā) sudbini (kader) Božijoj.’”[4]
Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera mudrosti, Izbor iz zbirke hadisa, svezak 3, (sa arapskog preveo Ertan Basarik), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2012, str. 242.