Autor: Esad Bajić
U haljetku starom bos ću ove noći
kroz dolinu Tuva ka Sinaju poći,
u hladove drevne gdje još šapat piri,
Pokaži mi, Bože, da se srce smiri!
Vođen pjesmom naja, daleko od ljudi,
potražit ću pute u doraslost ćudi,
gdje lahori lotos na vjetru tišine
i brda se lome od Tvoje siline.
Uhvatiću svjetlo sa nebeskih strana,
kroz nemirne krošnje maslinovih grana
i nemani strasti u trenu će pasti
od siline tapa Musaova štapa.
Izbrisat ću staze što ne vode Tebi,
napojit’ se kapim’ tek popale rose,
sastaviti mora ljubavi u sebi
i upregnut vjetre da me Tebi nose.
Izvor: www.medzlis-konjic.com