Autor: dr. Nenad Bićanić
Štitnjača je žlijezda koja izgleda poput leptira smještenog sprijeda, u donjoj polovici vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno spojeni središnjim suženim dijelom.
Svoje hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) izlučuje u krv. Radom štitnjače u fiziološkim okolnostima upravljaju hipotalamus i hipofiza. U nadzoru rada štitnjače najvažnija je hipofiza, koja pomoću tireotropina (TSH) potiče štitnjaču na stvaranje hormona, ali i na rast, što može dovesti do povećanja štitnjače, odnosno gušavosti (strume).
Štitnjača voli jod
Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnoga razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava. Važni su za održavanje tjelesne temperature i normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje energije i potrošnje kisika. Na srce djeluju tako da dovode do povećanja kontraktilnosti srčanoga mišića i ubrzanja rada srca, a pojačavaju i pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kosti, homeostazu šećera i masnoća u krvi.
Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja štitnjače (gušavosti/strume). U hranu bogatu jodom ubrajamo morsku ribu, alge, jaja, jogurt, sir i dr. Hrani koja smanjuje apsorpciju joda iz crijeva pripadaju cvjetača, kelj, prokulice, repa, kikiriki i dr.
Uz anamnezu i klinički pregled, u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, slobodni tiroksin (fT4), slobodni trijodtironin (fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO), odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG), antitijela na TSH-receptor, ultrazvuk štitnjače, uz eventualnu citološku punkciju i scintigrafiju štitnjače.
Cilj je liječenja postizanje eutireoze, odnosno normalizacija vrijednosti TSH i hormona štitnjače u krvi; kod hipertireoze to se postiže lijekovima koji blokiraju rad štitnjače, operativnim odstranjenjem žlijezde ili primjenom radioaktivnoga joda, a kod hipotireoze nadomjesnim liječenjem (sintetski hormon levotiroksin).
Sve se usporava
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja, izlučivanja i djelovanja hormona štitnjače. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u starijih osoba – javlja se u 10% žena i 6% muškaraca starijih od 65 godina. Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis), koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava, uz genetsku predispoziciju. Može nastati nakon liječenja hipertireoze lijekovima koji koče stvaranje hormona štitnjače ili radioaktivnim jodom, ili nakon operacije štitnjače. Uzrok hipotireoze može biti i manjak joda, poremećaj u stvaranju i izlučivanju hormona štitnjače, bolest hipofize, odnosno hipotalamusa te smanjen periferni odgovor na hormone štitnjače.
S obzirom na to da hormoni štitnjače utječu na sve stanice u tijelu, prisutni su simptomi i znakovi različitih organa i organskih sustava: koža je suha, nokti zadebljali i lomljivi, kosa je tanka i prorjeđuje se. S napredovanjem bolesti lice postaje podbuhlo, javlja se otok kapaka, zadebljanje jezika, glas postaje dubok, govor usporen. Javljaju se kroničan umor i iscrpljenost, poremećaji živčanoga sustava, poremećaji pamćenja i raspoloženja, depresija te mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima, kao i zatvor. Dolazi do umjerenog povećanje tjelesne mase, uglavnom zbog zadržavanja tekućine. Kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti, spontanih pobačaja i prijevremenih poroda, a javljaju se i smetnje libida u oba spola. Simptomi se obično razvijaju postupno. U primarnoj hipotireozi (bolest same štitnjače) vrijednost TSH je povišena, dok je kod sekundarne ili tercijarne hipotireoze (bolest hipofize ili hipotalamusa) vrijednost TSH obično snižena ili normalna, uz snižene koncentracije tiroksina (T4) u krvi.
U svim hrvatskim rodilištima radi se probir novorođenčadi na kongenitalnu hipotireozu, kako bi se, u slučaju da ona postoji, što ranije započelo liječenje i tako spriječio razvoj teške mentalne retardacije i zastoja u rastu i razvoju djeteta.
Liječenje hipotireoze nadomjesno je – nadoknada hormona koji nedostaje. Cilj je postići nestanak simptoma i normalizaciju laboratorijskih pokazatelja. Kod nas postoji sintetski hormon – levotiroksin, koji se uzima u obliku tablete, natašte, 30-45 minuta prije jela ili drugih lijekova. Doza se individualno prilagođava.
Prognoza bolesti odlična jeako se nadomjesna terapija uzima redovito, u dozi koju propiše liječnik. Liječenje hipotireoze levotiroksinom najčešće je doživotno.
Mršavljenje uz pojačan apetit
Hipertireoza je stanje pojačanog stvaranja hormona štitnjače, koje dovodi do povišene razine hormona štitnjače u krvi, a tireotoksikoza je širi pojam, koji označava stanje izloženosti organizma povišenim razinama hormona štitnjače koja, osim pojačanog rada štitnjače, obuhvaća i druga stanja koja su praćena povišenom razinom hormona štitnjače u krvi (npr. subakutni tireoiditis, prekomjerna doza nadomjesne terapije levotiroksinom). Hipertireoza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta u žena između 20. i 50.godine života. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest, rijetko Hashimotov tireoiditis), a ostali sučešći uzroci bolesti TSH receptora: toksična multinodozna struma i toksični adenom. Do suviška hormona štitnjače dovode i subakutna upala štitnjače, tihi tireoiditis, postpartalni tireoiditis te (rijetko) lijek amiodaron.
Bolesnici se žale na nervozu, razdražljivost, umor, lupanje srca, ispadanje kose. Unatoč pojačanom apetitu, oni mršave. Mokrenje i stolica su učestali. Mogu se javiti poremećaji menstrualnog ciklusa i smanjen libido. Česte su promjene na očima: ukočen pogled, vlažne i sjajne oči, ispupčene očne jabučice. Srčani ritam je ubrzan, a ponekad se javlja i nepravilan ritam (osobito u starijih osoba). Laboratorijski dokaz hipertireoze je nalaz povišene vrijednosti hormona štitnjače, uz suprimiran (jako snižen) TSH. Hipertireoza se u početku liječi lijekovima (tireostaticima i beta-blokatorima), a kasnije, ako je potrebno, operacijom ili radioaktivnim jodom.
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LVIII, br. 672-673, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, siječanj-veljača 2016, str. 9-10.