Opisi stvaranja u Kur'anu nisu predstavljeni kao puke historijske činjenice, već više na način koji uključuje čitaoca u promišljanje putem kojeg treba svoja saznanja proširiti i pouku uzeti. Stoga se o činu stvaranja često govori u smislu poticanja čitaoca na razmišljnje o redu svih stvari i o Sveznajućem Stvoritelju koji je iza toga. Na primjer:
Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju; i stvaranje vas i životinja, koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni; i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti. (Al-Gašija, 3-5.)
Veliki prasak?
Kada opisuje stvaranje „nebesa i Zemlje“, Kur'an ne odbacuje teoriju o “Velikom prasku”, eksploziji koja je prethodila svemu. Zapravo, Kur'an kaže da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali. (Al-Anbija, 30.) Nakon ove velike eksplozije Allah se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” – “Pojavljujemo se drage volje!” – odgovorili su. (Fussilet, 11.) Tako su elementi i ono što će kasnije postati planetama i zvijezdama počeli da se hlade, zbližavaju i formiraju oblik, pri tome slijedeći prirodne zakone koje je Allah ustanovio u svemiru.
Nadalje Kur'an navodi kako je Allah stvorio Sunce, Mjesec i planete, svakog od njih sa njihovim vlastitim pravcima i orbitama.
Širenje svemira
Kur'an, također, ne isključuje ideju o širenju svemira. A nebo – sazdali smo ga energijom – i uistinu, Mi ga širimo. (Az-Zarijat, 47.) Neke historijske rasprave među muslimanskim učenjacima o tačnom značenju ovog ajeta postoje, budući da je saznanje o širenju svemira tek nedavno otkriveno.
Šest dana?
Kur'an navodi da je Allah stvorio nebesa i Zemlju i ono između njih u šest dana. Iako ova tvrdnja na prvi pogled umnogome sliči onome što je navedeno u Bibliji, ipak postoje neke bitne razlike.
U ajetima koji spominju „šest dana“ koristi se arapska riječ „jewm“ (dan). Ova riječ se pojavljuje više puta u Kur'anu, pri tome označavajući različite mjere vremena. Na jednom mjestu, dužina dana se izjednačava sa 50.000 godina (Al-Mearidž, 4.), dok drugi ajet navodi da je dan kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što računate. (Al-Hadždž, 47.)
Stoga se riječ „jewm“ unutar Kur'ana razumijeva kao dugo vremensko razdoblje – era ili eon. Tako muslimani na ovih „šest dana“ gledaju kao na šest posebnih vremenskih perioda ili eona. Dužina ovih perioda nije precizno definisana kao ni specifična kretanja koja su se odigrala unutar svakog perioda.
Kur'an opisuje da je Allah nakon stvaranja postavio Arš (Al-Hadid, 4.) da nadgleda Svoje djelo. Ovo određeno mjesto oponira biblijskoj ideji o „danu odmora“. Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih – za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor. (Qaf, 38.)
Allah nikada nije završio sa svojim djelom, jer je proces stvaranja je u toku. Svako novo dijete koje se rodi, svako sjeme koje iznikne u mladicu, svaka nova vrsta koja se pojavljuje na Zemlji, dio je stalnog procesa Allahovog stvaranja.
U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi. (Al-Hadid, 4.)
Izvor: http://islam.about.com/od/creation/a/creation.htm
Prevod: A. Kadrija
Prevod kur'anskih ajeta: B. Korkut i M. Mlivo, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran