Moj dragi sinko! Koje dijete zadovolji svoje roditelje i uzme od njih hajir-dovu, to jest blagoslov, gdje god bude, vazda će lijepo i dobro biti. Koje dijete sluša svog hodžu, svak’ ga voli i miluje, svak’ ga ljubi i grli; oca, mater, hodžu ko sluša i pazi, nikad se ni najmanje ne kaje. Što ti god kaže hodža, vazda onako radi i slušaj; bježi od besposlenjaka, nemoj se nikad s njima sastajati.
Moj sinko! Slušaj što ti mudri ljudi kazuju, ako želiš na ovom i na onom svijetu dobro i lijepo biti. Kada što hoćeš da radiš i posluješ, prvo nego započneš, reci: „Bismillah“, što znači: „U ime Boga!“, a kada svršiš, reci: „El-hamdu-l-illah“, to jest: „Hvala Bogu!“, jer bez Božije pomoći ne može ništa na svijetu uspjeti.
Moj sinko! Svaki dan ustani rano, odmah se umij, uzmi abdest i klanjaj (moli se Bogu), te svoju zadaću pročitaj, pa tim načinom sve će ti to slađe bivati učiti i iz dana u dan bolje ćeš među djecom napredovati. Blago onome djetetu koje svoju mladost uzalud ne propusti, već uči, piše i prima. Kazali su stari ljudi: „Staro se drvo nikad saviti ne može.“ Kad vrijeme prođe, nema se fajde kajati.
Dragi sine! Pravo su kazali: „Teško ti je onome djetetu koje u svojoj mladosti ne nauči, pa bude pod starost čovjek glup i neuk. Od toga jada nema višega na svijetu. Nema mu fajde što je živ.“
Moj sine! Došli smo na ovaj svijet da poslujemo i da se Bogu molimo. Ovaj je svijet kao jedna njiva onoga svijeta, pa što ‘vamo posijemo, tamo ćemo isto ono požnjeti. Ko uči, piše, ko traži da nauči, ko Boga ne zaboravlja, taj će na obadva svijeta dobro i sretno proći. Voćka koja od sebe u šumi raste, naravno bude gorka i ljuta kao divljaka; a koja se gleda i njeguje, bude slatka i lijepa; pa tako je i dijete koje starijeg sluša i dobro uči; kad naraste, bude svakome drago i svak’ ga ljubi, a koje se ne poučava i neće da sluša, što mu učitelj i roditelji kazuju, već radi po svojoj volji, kad naraste, ne vrijedi ni sebi ni drugome. Malešno dijete svašto primi lasno; zato treba da dobro sluša što mu učitelj kazuje. Koje dijete tako čini, dobro nauči, a koje ne sluša i ne prima, zlo po njega bude i nikad svoje sreće imati neće.
Moj sinko! Krivo zboriti i lagati veoma je ružna stvar; ko god laže i krivo govori i kućna ga čeljad zove lašcem. Niko mu ništa ne vjeruje, svak’ na njega mrzi. Svak’ kaže: Lašcu se ništa ne može vjerovati. A više puta radi laži bude i bijen. Zato dobro otvori oči, pa nemoj nikad ni u šali ništa krivo reći ni slagati, jer kome reknu u mladosti da je lažac, vazda mu to ime ostaje do svršetka njegova života. Zato su rekli stari ljudi: „Bolje je biti mrtav, nego steći ružno ime.“
Dragi sine! Od pravde nema ništa bolje, i da si kriv, opet kaži pravo, pa će te Bog muke kutarisati. Boj se Boga, radi pravo, pa ćeš svagdje biti pribran i obljubljen. Što god nije drago tebi, nikad nemoj ono činiti ni drugome. Za svaku stvar dobro promisli, pa je izreci; što ti god na jezik dolazi, nemoj zboriti; dvije čuj, a jednu reci. Zato je Bog dao čovjeku dva uha, a jedan jezik. Ko malo zbori, malo se vara. Ko jezik čuva, glavi se ne boji.
Dragi sinko! Nemoj ničiju sramotu na srijedu iznositi, nemoj nikoga ni za što vrijeđati, nemoj nikog’ psovati, ružiti i što ružno govoriti, jer kako bi tebi bilo da ti ko što ružno učini?
Moj sinko! Ni za kim nemoj ništa ružno govoriti što mu ne bi rekao u lice; što je tebi teško, teško je i drugome. Nikad nemoj na drugoga krivnju tovariti. Lijepa i slatka riječ gvozdena vrata otvara. Svakome lijepo, pa će i tebi svak’.
Moj sinko! Starijem od sebe podložan i pokoran budi; na mlađeg nemoj vikati; ničije srce nemoj razbijati. Nekome i savjet bude težak, pa prema svačijem stanju gledaj šta ćeš zboriti i kako ćeš postupati. Vazda lijepo, umiljato, a osobito pravo i istinito govori. Nemoj nikoga varati; što komu rećeš i obećaš, to nastoj sve izvršiti, jer je obećanje sveto dugovanje.
Moj sine! Prama fukari i sirotinji vazda milostiv budi; što možeš svakome pomozi, koliko ti može da bude. Ničijih pogrešaka nemoj rastraživati, jer svak’ može pogriješiti. Samo je Bog bez ikakve pogreške. Na što svijet mrzi, i ti se tome uklanjaj.
Dragi sine! Budi marljiv, spretan; nemoj ničije dobro zaboravljati, nemoj nikome zavidjeti, nemoj biti raskošan; ko štedi, lijepo se vlada, ko odveć troši, ne zna što radi. Prema svome jorganu pružaj noge. U mladosti gledaj na starost; jer vele stari ljudi: „Mlad delija, star prosjak.“ Vrijeme ne stoji na jednome stepenu, treba štedjeti. Zato se veli: „Čuvaj bijele novce za crne dane.“
Moj sinko! Od svašta uzmi primjer; u svakom pogledu budi svome prijatelju vjeran i pouzdan. Nemoj za svakoga misliti da ti je prijatelj, dok lijepo ne okušaš. Nemoj se sa svakim družiti, jer što čovjek i ne misli, mnogo nešta biva.
Dragi sine! Ne budi strašiv kao zec, ne budi lukav kao lisica, ne budi nezahvalan kao ćorava mačka, ne budi grabežljiv kao vuk, nemoj biti zao, da se od tebe truju kao od guje, a ne budi odveć blag, da te muhe raznose kao med. Svašto je srednje najbolje.
Moj sinko! Vazda budi dobre ćudi, vesela lica; neka si vazda dobre volje, u svakom poslu budi stalan i odlučan. Kad vidiš da ti nije što po volji, nemoj se odmah ozlovoljiti i nakostrušiti kao tukac, jer je ljutnja i oholost prava propast. Kad je kakva muka, treba pretrpjeti; nemoj se za malu stvar svakome tužiti. Rođeni smo da trpimo.
Drago dijete! Ima li išta ljepše ovoga svijeta od čistoće? Kad je dijete čisto i oprano, da i nije lijepa lica, svak’ mu veli: „Oh, živio, kakav si čist i lijep!“, te ga svak’ voli i ljubi, a koje je dijete nečisto i zaprljano, pa da su mu haljine sve od svile i od zlata, svak’ na nj mrzi, niko ga ne voli. Kad je neumiveno, svak’ mu se maskari i ruga; niko neće u njega ni da gleda. Dobro pamti, čistoća zdravlje, a nečistoća bolest da donosi.
Drago dijete! Treba čuvati svoje zdravlje, jer dok je čovjek zdrav i voda mu je slatka, a kad je nezdrav, ni sebi ni drugome ne može ništa pomoći. Rekli su mudri ljudi: „Prvo zdravlje, pa onda sve drugo.“ Treba dobro znati što zdravlje kvari, te se onoga vazda čuvati. Na primjer, rekli su stari ljudi da je mida (želudac) gnijezdo sviju bolesti, a da je umjereno jelo i pilo glavni lijek svakoj bolesti. Stoga vele: „Nemoj nikad jesti, dok ne ogladniš; nemoj se nikada prejedati“; tj. što ti ne može želudac probaviti, toga nemoj ni jesti.
Dragi sine! Također treba čuvati svoje zube, jer kad su dobri zubi, što god čovjek jede, lakše mu želudac probavi. Što je sasma vruće i što je veoma studeno ili preslatko, također nezrelo voće, to sve kvari zube. Takvih stvari treba se jako čuvati. Ko s mjerom jede i pije, i ko se čuva od onog što mu škodi zdravlju, u toga je razum bistriji i pamet oštrija, pa može dobro učiti i pamtiti; a ko ne gleda na to i ne čuva svoje lijepo zdravlje, prije vremena sam se o sebi zabavi.
Dragi sinko! Poslije ručka i večere sjedi u miru neko vrijeme i nemoj odmah piti vode iza jela. Nemoj mnogo sjediti na jednom mjestu, izjutra i predveče treba malo prohodati, pa da čovjek sve zdraviji bude. Dobro slušaj i gledaj šta pametni ljudi rade, pa onako i ti postupaj. Nikada se nećeš kajati.
Drago dijete! Mislim, da si barem jednoć do sada viđao pijana čovjeka; viđao si kako se zavaljuje i prevaljuje, idući sokakom. Viče, dreka ga stoji, grdi, psuje koga očima vidi, što ne bi nipošto činio da je pri svojoj pameti. Ali mu je nesretno piće zanijelo pamet, pa s toga ne zna što čini. Zato je naš ćitab zabranio piti sve ono što pamet zanosi, na primjer vino, rakiju, liker, šampanjac itd. Ko ovakog pića odveć pije, izgubi svoju pamet. Zato su kazali uopće stari ljudi: „Ko pije, opiće se, a ko konja jaše, upašće.“ Dakle, da sačuvaš svoju lijepu pamet, nikad ne pij ono piće koje pamet zanosi. Nema ga, koji je ta nesretna pića odviše pio, a da se nije ljuto i čemerno pokajao.
Mili sinko! Svemogući Bog dao nam je da pijemo i da s njome živemo, čistu i lijepu vodu, što sve na ovome bijelome svijetu s njome žive. Bez vode ništa živo biti ne može, pa pri tak'om Božijem lijepom daru ko bi tražio što drugo da pije? Kazali su stari ljudi: „Ko traži hljeba nad pogaču, nema pameti.“
Drago dijete! Kad je studeno, kad je velika vrućina, nemoj besposlen po sokaku hodati; nemoj od svojih roditelja ništa sakrivati ni tajno držati, za svaku stvar upitaj, zatraži dopuštenje, pa onda nećeš ni za što kriv biti. Zato kaže narodna poslovica: „Ko pita, s puta ne zalazi.“
Moj sinko! U školi sa svakim se lijepo pazi, nemoj se nikad s djecom svađati, nemoj nikakve besposlice provoditi, pak ćeš sve bolje i ljepše učiti i napredovati.
Drago dijete! Gdje je opasno, nemoj nikad tamo hoditi, na primjer, nemoj se nikad na drvo uspinjati, pokraj duboke vode trčati i skakati, ispod kak'og starog zida nemoj prolaziti, ukratko rečeno, nikad ne idi ondje gdje bi mogao nastradati, jer može se velika nesreća za jedan čas dogoditi. Po noći nemoj sam u mraku ići. Kad odete kuda u teferič, nemoj sam u šumu ili u šikaru zalaziti; male životinjice, na primjer guštere, gujavice, kukce, baje i tome slično nemoj golim rukama hvatati, jer imade takovih životinjica koje su otrovne, te bi mogao kroz to na zlo udariti.
Vazda slušaj oca, mater, svoga učitelja; nikad nemoj raditi što je škodljivo i štetno. Što se ne pristoji, nipošto nemoj u ono zalaziti, već, moj sine i drago moje dijete, najposlije ti velim: „Ti se čuvaj, pa će te i Bog čuvati.“
Stari dedo
Izvor: M. Kapetanović-Ljubušak, Istočno blago, svezak II, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 40-43.