Pođe hodža na pazar pa ga komšinska djeca zamoliše da im svakom kupi na pazaru po sviralu. Hodža reče svakom djetetu:
– Vrlo dobro, vrlo dobro.
Samo jedno dijete donese pare i reče hodži:
– Evo ti pare, pa i meni kupi sviralu!
Pred mrak sačekaju djeca hodžu na putu. Kad ga vidješ, okupe se oko njega pa svi odjednom zaviču:
– Daj nam svirale!
Hodža pruži sviralu samo onom djetetu koje je dalo pare, pa reče:
– Ti si dao pare za sviralu, pa ćeš ti i zasvirati na svirali.
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 77.)