Jahao paša sa pratnjom kroz polje. Odjednom ugleda kako neki slabašan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha starcu i upita ga:
– Sijeda starino, šta li ti to radiš u ovo toplo podne? Ti si star i trebalo bi da se odmaraš. A sem toga niko ne zna hoćeš li doživjeti da ugledaš plodove tog drveta koje sada sadiš.
– O, pašo! – uzviknu starac. – Takav je običaj na ovome svijetu: jedan sadi, a drugi bere plodove. No, ja se nadam da ću doživjeti da sa drveta uberem plod – s osmijehom dodade starac.
Paši se dopade odgovor te baci starcu kesu s parama.
– Evo! – nasmija se starac. – Drvo je već počelo da rađa.
Paša se nasmija i, odobrovoljen još više, baci starcu i drugu kesu para.
– Veliki pašo, sve drveće rađa samo jednom godišnje, a moje dva puta.
Ova šala toliko se dopade paši pa baci starcu i treću kesu punu para. Onda reče pratiocima:
– Hajdemo, prijatelji! Tri roda u isti dan sa jednog drveta zaista je dosta! A ako još ovdje ostanemo kraj ovog starca, ostaćemo i bez sveg našeg novca.
Izvor: Priče o ljudima i životinjama, izbor za niže razrede osnovne škole, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972, str. 62-63.