U zanosu ljubavi koju osjećam prema Tebi, o Bože, padoh Ti na sedždu, o Gospodaru. Osjetih blagi povjetarac, prekri me cijelu, a poseban miris je imao u sebi. Nešto me zadržavalo da ostanem duže na sedždi tu noć. Osjetila sam, nekome je trebala dova, nekome ko nije znao moliti, ili bi molio, ali mu od bolova na um nije padalo, kako? Neko je pak dovio, ali ne za sebe već za druge. Osjetih. Povjetarac! Pritiskao me kao da želi reći: – Ostani robe Božiji i moli.
I zaista ostala sam da molim za sve one koji Te nisu znali moliti, Tebe, koji bezuslovno daješ. Ostala sam moliti za sve one bolesne, koji bi sve dali da ozdrave i da Ti mogu zahvaljivati na onom što Si im dao. Dovila sam za sve one dobre robove koji mole za druge, a sebe zaborave u dovi.
Zahvaljivala sam Bogu na tom prijatnom povjetarcu koji me je natjerao da ostanem na sedždi i dovim, i molim, i tražim od Onoga koji ništa zauzvrat ne želi, osim da Mu pokorni budemo. To pokoravanje opet ide robu u korist, kao što kažu: – Pokoravaj se Bogu i onda će sve tebi pokoravati. I sve što je stvorio, zbog nas je stvorio da bi se okoristili i pouku primili, da bi Mu zahvalni bili.
Čak i ako rob Božiji zaspi na sedždi, Bog se hvali melekima i kaže: – Vidite kako Me moj rob voli, on se Meni molio i na sedždi zaspao, i taj njegov san je ibadet. Stoga s Bogom treba trgovati. On je taj što ne zakida već bezuslovno daje.
I tako u okrilju ljubavi sjetim se onih prije nas koji nisu vjerovali, pa su posrnuli. Ili su vjerovali, ali ne dovoljno. Ili pak…Gdje li su sada? Kako im je u berzahu? Da li kaznu isplaćuju ili uživaju?
Kažu, u berzahu samo djela svoja nosimo, i nema nam pomoći. A gdje će ljudi bez namaza, bez vjere, a danas su nam hvala Bogu sve informacije na dohvat ruke. Kako kaže ona stara, ‘ko voli nek’ izvoli’.
Ipak odlučih proučiti Fatihu između salavata, a sjeti se i ti, o čitaoče, za sve naše pretke, da i oni osjete bar malo ovog povjetarca koji me ogrnuo u ovoj noći. Noći želja, u kojoj On čeka da tražimo, molimo, dovimo. Želja Tvoje robinje…
By: Aida J.Ć.