Umjerenost u govoru je znak duhovnog razvoja i pokazatelj ljudskih savršenstava.
Čestiti ljudi lagahnim glasom i uzdržavajući se od pretjeranog govora prilikom razgovora, kao i pridržavajući se istine i pravičnosti prilikom suđenja, jasno pokazuju umjerenost u govoru.
Visok i grub glas kod drugih izaziva odbojnost i pokazatelj je nerazumnosti, kako mudri Lukman savjetuje svoga sina: A u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!
Čestiti ljudi, pored pridržavanja umjerenosti u visini tona u govoru te kakvoći i sadržaju samog govora, također poštuju načelo pravednosti i umjerenosti tako da ničije pravo ne gaze, kao što kaže Uzvišeni Bog: I kad govorite, da pravedno govorite, pa makar se radilo o bližnjima.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 86.