Roditelji i dječija pitanja
Dječija zapitkivanja su podloga za prikupljanje novih informacija te usvajanje novih pojmova. Djeca, postavljajući pitanja, otvaraju vrata znanja i tako ono što je za njih nepoznato pretvaraju u poznato. Zatim dolaze do novog zaključka koje je opet podloga za nova pitanja. Ovaj krug se nastavlja sve dok današnje dijete ne postane sutrašnji znanstvenik. Upravo zato imam Ali, mir neka je nad njim, u jednom rivajetu kaže: „Ko god bude kao dijete postavljao pitanja, kada odraste davat će odgovore.“[1]
Ukazujući na važnost pitanja i odgovora u dječijem spoznavanju, takođe se kaže: „Onaj ko ne bude učio u djetinjstvu kada odraste neće imati priliku za to.“[2]
Dakle, može se reći da dječije zapitkivanje ne samo da nije neprihvatljivo nego je temelj na kojem se gradi dalje učenje i napredovanje djeteta, ali i roditelja; jer roditelji da bi odgovorili pravilno na pitanje svog dijeteta, i zadovoljili svoje dijete odgovorom, ponekad su potrebni pročitati neku knjigu koja će im pomoći da budu bolje informisani. Ovo načelo se primjenjuje i kod dječijeg zapitkivanja u vezi Boga. Dakle, dijete bez obzira u kojoj sredini sazrijevalo i odrastalo, da li u porodici naklonjenoj vjeri ili ne, postavljat će različita pitanja u vezi Boga i Njegovih osobina. Stoga, roditelji moraju biti spremni dati pravilan odgovor.
Moguće je da se neki roditelji zabrinu zbog ovakvih pitanja. Neki od roditelja ne znaju odgovoriti, pa zato zabranjuju djeci da postavljaju ovakvu vrstu pitanja, što je naravno pogrešno s njihove strane. Opet druga grupa roditelja iskreno prilaze svom djetetu i ono što znaju to mu i kažu, ukoliko su nešto nepotpuno rekli traže priliku za izučavanjem i istraživanjem ili dijete upute nekome ko je veći znalac od njih i ko će mu bolje pojasniti i odgovoriti. Veoma je bitno da ukoliko roditelji žele da što potpunije daju odgovore svom djetetu i budu što spremniji u odgovaranju na temu Boga, obrate pažnju na psihološke tačke koje ćemo navesti u ovom tekstu i tako budu što spremniji i uspješniji pri odgovaranju na dječija pitanja vezana za vjeru i vjerske pojmove. Samo da vas podsjetimo, ukoliko budete ulagali mnogo truda u davanju pravilnih odgovora trebate uvijek imati na umu da ćete biti nagrađeni od strane Uzvišenog Boga, a pored toga, to je dužnost svakog roditelja. Da bi potvrdili ovo gore navedeno izabrali smo jedan rivajet od imama arifa, imama Alija, mir neka je nad njim, u kojem se kaže: „Svoju djecu podučavajte onome što je za njih korisno, da ih ne bi preuzele grupe koje su skrenule s puta i da ne bi upravljale s njima.“[3]
Roditelji obratite pažnju na govor ovog časnog imama koji vam poručuje da svoju djecu, a sutrašnju omladinu sačuvate od pogrešnih osoba koje su skrenule i da ih uputite na pravi put, put vjere i čistoće. Da bi uspjeli u tome i da bi se vaš duhovni trud isplatio pridržavajte se sljedećih psiholoških tačaka koje su od velike važnosti :
1. Omogućiti odgovarajuće uvjete za postavljanje pitanja
Jedan od najvažnijih koraka koji je ujedno i prvi korak je dopuštanje djetetu da pita, ispituje i istražuje sve dok ne dođe do odgovora kojim će se zadovoljiti. Ovakav način postupanja će učiniti da dijete svoju znatiželju podijeli sa svojim ocem i majkom, što je veoma bitno u upoznavanju djeteta sa Bogom.
Nažalost, neki roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da razgovaraju o Bogu, smatrajući takvo što grijehom i pokuđenom radnjom. Djeca su uskraćena mogućnosti da pitaju bilo kakvo pitanje u vezi Njega, tako da ta djeca ostanu zbunjena i mnoge stvari u glavi im ostanu nejasne.
Zbog ovakvog načina ponašanja roditelja, djeca su primorana tražiti pomoć od drugih osoba koje nisu adekvatne pri davanju odgovora na njihova pitanja vezana za Boga i oni tako gube svoj put.
Uspješni roditelji ne samo da svom djetetu dozvoljavaju da pita, oni ga još podržavaju u tome i pomažu mu da dođe do ispravnog odgovora da bi njegovo ponašanje i spoznaja Boga ojačala. Veoma je bitno da obratite pažnju na ovu tačku. Ponekad, kada čujete pitanje svog djeteta, vi se uplašite, unervozite i tako svom djetetu, iako ste odgovorili na pitanje, vi ste mu svojom nervozom i strahom zatvorili put da vam ponovo postavi pitanje. Dakle, smireno odgovarajte na pitanja djeteta i podržavajte ga na tom polju. Polahko, bez ikakvog stresa, pružite odgovor svom djetetu na postavljeno pitanje kako se ono samo ne bi uplašilo i osjećalo da je pogriješilo što vam je postavilo pitanje.
2. Umjetnost slušanja
Dobro slušati nekoga prilikom njegovog govora i pri tome ostvariti pozitivne rezultate je vrsta umjetnosti. Pa tako hazreti Ali, mir neka je ad njim, kaže: „Svoje uši navikni da pažljivo slušaju.“[4]
Slušati pažljivo i vješto pitanja svog djeteta, najbolji je način da bi razumjeli prirodu samog pitanja. To je ujedno i način da roditelji svom djetetu pokažu sopstvenu zrelost i ozbiljnost po pitanju teme o Bogu. Djeca imaju veoma jaku emocionalnu inteligenciju i najmanju nepažnju i nesmotrenost ona će primjetiti. Ovakvo njihovo ponašanje može se uočiti i kada postavljaju najobičnija pitanja; ukoliko vam dijete postavi pitanje, a vi ne obraćate pažnju na to, nego gledate TV ili čitate neke novine, ono će ponoviti pitanje, ali njegov ton glasa će biti jači i ponavljat će pitanje dok god mu ne dadnete prihvatljiv odgovor. Umjetnost dobrog slušanja bit će razlog da vi bolje shvatite pitanje i odgovorite u potpunosti tačno i vezano na temu o kojoj je dijete pitalo. Dok nepravilno i površno slušanje učinit će da prilikom davanja odgovora udaljite se od teme pa se dijete umori, tako da više nema želju da išta pita. Ovakvog načina slušanja se morate kloniti. A da bi to uradili potrebno je skoncentrisano i pažljivo slušati pitanja djeteta. Zato kada ste zaokupljeni gledanjem TV-a ili razgovorom s nekom drugom osobom ili bilo kakvim poslom, recite svom djetetu da ćete mu na postavljeno pitanje odgovoriti malo kasnije, kad budete imali vremena, jer sada nije pravo vrijeme, a i pitanje koje je postavilo je veoma važno, pa ćete morati malo istražiti o njemu.
3. Praviti pauze prilikom odgovaranja
Koliko god vam se činilo da su pitanja koje dijete postavi jednostavna, zbog ograničenog fonda riječi koje su poznate djetetu i zbog nivoa njegovog razumjevanja možda će biti teško odgovoriti mu te je stoga potrebno više obazrivosti po tom pitanju. Potrudite se, da prilikom odgovaranja i objašnjavanja u vezi Boga, uvijek napravite pauzu. Ne brinite se, vaše dijete će sačekati odgovor, jer ono ima u vas povjerenje i zna da ga nećete iznevjeriti, a neće smatrati da ne znate odgovor.
Prvo, dječije pitanje ponovite dječijim jezikom jednostavno da bi se uvjerili da ste ispravno shvatili njegovo pitanje. Zatim razmislite malo o odgovoru. A nakon toga odgovorite na postavljeno pitanje jednostavnim jezikom, da bi ga dijete moglo razumjeti te mu pri tome navedite neki primjer, njemu blizak. Ukoliko ste dali pravi, zadovoljavajući odgovor vaše dijete će nastaviti svoju igru ili posao koji je počelo. Međutim, ako se desi da niste uspjeli dati ispravan odgovor i vaše dijete ga nije razumjelo, ponavljat će svoje pitanje i tražit će da mu više pojasnite, a vi to morate uraditi strpljivo.
Ponekad ćete tražiti više vremena da razmislite, istražite ili upitate savjetnika za pomoć da bi mogli odgovoriti djetetu u skladu s njegovim razumom i dječijim jezikom. Nekada će se desiti da ne znate na koji način mu odgovoriti. U tom trenutku budite iskreni sa svojim djetetom i recite mu da je njegovo pitanje veoma dobro i očaravajuće, ali da vi trenutno ne znate odgovor na pitanje i da će vam trebati vremena da nekog pitate da bi došli do potpunog odgovora. Ovakvo postupanje će biti uzrok da se vaše dijete dobro osjeća i to će ga postaći da vas ponovo nešto upita.
4. Standardni odgovori
Odgovori koje dajete svom djetetu moraju biti: tačni, kratki i razumljivi za vaše dijete. Ni u kom slučaju ne dajite nepravilne i netačne odgovore. Zapamtite, bolje je ne dati odgovor nego odgovoriti netačno, jer vaše dijete vama vjeruje i vaše odgovore smatra tačnim i tako donosi zaključke putem tih dobijenih informacija. Isto tako svoje odgovore ne duljite previše, dakle nemoj da vaš odgovor bude predug, jer tako dijete gubi volju postaviti sljedeće pitanje. Kažite odgovor za koji ste sigurni da je tačan i da će se dopasti vašem djetetu. Prilikom odgovaranja budite ozbiljni, ali pokažite i svojevrsnu bliskost djetetu. Klonite se neshvatljivog i zamornog odgovaranja. Dakle, svoj odgovor pojednostavite.
Ne treba se plašiti, ukoliko vaše dijete ne shvata pojam Bog onako kako treba, nego mašta i zamišlja Ga na svoj način, npr.ovako mu recite: „Bog nije kao mi, On je Stvoritelj nas i svega oko nas.“ Ovakav način pomoći će da dijete Boga ne zamišlja kao jedno ljudsko biće, a isto tako u budućnosti prilikom njegovog intelektualnog napredovanja postavljat će potpunija pitanja.
5. Koristiti različite metode prilikom odgovaranja
Da bi vaše dijete što bolje shvatilo vaš odgovor i ono o čemu mu govorite, postoje različite metode od kojih vi morate izabrati onu pravu.
Ponekad vi morate i trebate odgovoriti svom djetetu na pitanje, a nekad ga morate navesti da ono samo razmisli i potraži svoj odgovor. Sve u svemu obratite pažnju na prijedloge koje vam nudimo:
- Zadajte svome djetetu da nešto uradi; kao npr. recite mu da svoje pitanje objasni crtežom, ili mu predložite neku knjigu i dajte mu priliku da je pročita. Zatim mu recite da vam napiše ukratko o onome što je pročitalo i to vam objasni. Takav metod može biti vrlo efektivan u dječijem razumijevanju Boga.
- Školski pribor, pribor za crtanje, plastelin, sve to mu stavite na raspolaganje kako bi ono moglo iskazati svoju kreativnost; učlanite ga u biblioteku te poduzmite druge slične aktivnosti koje će pomoći djetetu da se intelektualno ostvari.
- Postavljajte odgovarajuća pitanja svom djetetu koja će ga navesti na razmišljanje. Da bi dijete moglo jasnije razmišljati omogućite mu tihu i ugodnu atmosferu.
- Možete se igrati učitelja i učenika; tako će odgovaranje biti zanimljivije i privlačnije.
- Neke odgovore možete ispričati u vidu priče koristeći se događajima tog dana.
- Posebne i neobične prilike kao što je rođenje ptičica te neke druge prirodne pojave koje se ubrajaju u velike blagodati, iskoristite za svoj odgovor.
6. Obratiti pažnju na preduslove za duhovna pitanja
Duhovnim pitanjima obično se bave djeca koja imaju neko vjersko predznanje, bez obzira da li je porodica iz koje potiče vjerski nastrojena ili nije. U mnogim državama postoji vjerska tradicija i kultura koja utiče na dijete da ono nauči da postoji Jedan Bog. Vaše dijete neće pitati o kakvoći vjere i imana, budući da djeca ispod sedam ili osam godina ne mogu tj. nisu sposobni pojmiti ove pojmove. Tek od sedam ili osam godina, oni počinju shvaćati i razumijevati teže pojmove, kao što je pravednost, dobročinstvo, jednakost itd.
Moguće je da će vaše dijete postavi pitanje o Božijoj moći ili tvrdnji „Bog je svugdje“ ili „Bog je obavješten o svemu što radimo“ želeći na taj način pronaći granice svega onoga što čuje i razlučiti to u svojoj malenoj glavi.
Prevela s perzijskog jezika: Aida Jašarević-Ćelović
Preuzeto iz: Ureda za odgoj i obrazovanje Internacionalnog fakulteta Dž'ametul Mustafa, Qom