Vodič za vakcinisanje

Autor: Azra Kafedžić, magistar bioloških nauka

---

VAKCINISANJE DJECE 

Vakcinacija je postupak kojim se određena supstanca putem vakcine unosi u organizam. Vakcine sadrže žive, ali oslabljene ili mrtve patogene bakterije ili viruse (ili samo jedan njihov dio). Ona uzrokuje pripremanje organizma na odbranu (imunitet) protiv zaraznih materija na isti način kao da je organizam izložen pravim uzročnicima bolesti (prirodne zarazne materije). Većina vakcina djeluje tako da ćelije imunološkog sistema počinju proizvoditi antitijela protiv uzročnika bolesti. Osim toga se stvaraju nove ćelije koje su specijalizovane da unište upravo te uzročnike bolesti. Na taj način imunološki sistem uspijeva zaustaviti uzročnike bolesti prije nego što se oni prošire i izazovu bolest.

Cilj vakcinisanja je stvaranje zaštite protiv zaraznih obolenja. Jedan dio ovih obolenja je gotovo potpuno iskorijenjen zahvaljujući upravo vakcinisanju. Rijetko postoje takvi medicinski razlozi zbog kojih se vakcinisanje ne bi preporučilo. U interesu svakog djeteta je da, ukoliko ne postoje medicinske prepreke, dobije vakcine koje se preporučuju. O pitanjima koja se odnose na vakcinisanje može se diskutovati sa zdravstvenim radnicima i ljekarima u savjetovalištima. 

 

Prije vakcinisanja

U savjetovalištu se kontroliše da li je dijete zdravo i da li postoje eventualne prepreke za vaksinisanje. Rijetki su slučajevi u kojima se iz zdravstvenih razloga vakcinisanje ne preporučuje. Djeca koja imaju temperaturu se ne vakcinišu, ali npr. prehlada ili kašalj ne predstavljaju prepreke za vakcinisanje. Djeca rođena prijevremena se mogu vakcinisati prema njihovom kalendraskom uzrastu. Alergijski ekcemi ili druge alergijske sklonosti ne predstavljaju prepreke za vakcinisanje. Vakcine veoma rijetko uzrokuju alergijske reakcije.

 

Slijedeći faktori nisu prepreka za vakcinisanje:

–       zarazne bolesti sa blažim simptomima (npr. upala uha ili prehlada)

–       liječenje antibioticima

–       osipi

–       sklonost ka alergijama ili astma

–       prijevremeno rođenje djeteta

–       mentalna retardiranost

–       hronične bolesti srca, pluća, jetre ili bubrega

–       ako je dijete ranije bolovalo od iste bolesti koju vakcina treba da spriječi (npr. veliki kašalj)

 

PROGRAM VAKCINISANJA

STAROST	VAKCINA
prva sedmica	BCG prema procjeni
2 mjeseca	Rota virus
3 mjeseca	Rota virus DtaP-IPV-Hib Vakcina protiv pneumokoka
5 mjeseci	Rota virus DtaP-IPV-Hib Vakcina protiv pneumokoka
12 mjeseci	DTaP-IPV-Hib Vakcina protiv pneumokoka
14-18 mjeseci	MPR
4 godine	DTaP-IPV
6 godina	MPR
14-15 godina	DtaP

 

Objašnjenje za oznake vakcina

 

BCG vakcina protiv tuberkuloze

DTaP – IPV – Hib kombinovana vakcina protiv difterije (D), tetanusa (T), velikog kašlja (acelularni pertusis – aP), dječije paralize (inaktivirano – IPV) i infekcije izazvane bakterijom hemofilus influence tip B (Hib)

MPR kombinovana vakcina protiv ospica (M=morbili), zaušnjaka (P=parotitis) i rubeola (R)

DTaP – IPV kombinovana vakcina protiv difterije (D), tetanusa (T), velikog kašlja (acelularni pertusis – aP) i dječije paralize (IPV)

dTap kombinovana vakcina protiv difterije (D), tetanusa (T) i velikog kašlja (ap) 5

 

Nakon vakcinisanja

Ponekad vakcine mogu imati neželjene posljedice. Takve se najčešće javljaju na mjestu samog uboda, npr. bol, otečenost, crvenilo i toplina. Druge uobičajne neželjene posljedice su temperatura, nedostatak apetita, razdražljivost i umor. Simptomi se najčešće javljaju u roku od nekoliko dana, a uobičajno je da prolaze nakon nekoliko sati ili dana. Nakon vakcinisanja MPR- vakcinom (protiv ospica, zaušnjaka i rubeola) 1-2 sedmice se mogu primjećivati blaži simptomi koji podsjećaju na ospice ili rubeole. Djeca koja su dobila vakcinu u butinu mogu odbijati da hodaju, jer imaju bolove u mišiću. Bol je bezopasna i brzo prolazi.

Kod pojave neželjenih posljedica, liječenje se usmjerava na simptome. Temperatura, bol i razdražljivost se liječe lijekovima protiv bolova, koji snižavaju temperaturu. Lokalno crvenilo, otečenost i bol se mogu ublažiti hladnim oblogama i držanjem ruke ili noge u položaju mirovanja.

Kada treba kontaktirati savjetovalište ili ljekara?

–       ako dijete ima temperaturu preko 40 stepeni i pored lijeka za snižavanje temperature koji je uzet prema navedenim uputama,

–       ako dijete dobije napad grčeva

–       ako dijete, duže od tri sata, neutješno ili neuobičajno prodorno plače

–       ako dijete djeluje nemoćno, blijedo ili neuobičajno iscrpljeno

–       ako se temperatura ni nakon tri dana nije smanjila je razlog da kontaktirate savjetovalište ili ljekara (kako bi ste isključili eventualni drugi uzročnik temperature koji nije u vezi sa vakcinisanjem)

 

OPIS OBOLENJA PROTIV KOJIH SE VRŠI VAKCINISANJE

 

DTaP-IPV-Hib – vakcina

Vakcina se preventivno daje protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i teških infekcija izazvanih bakterijama hemofilus influence tip B (uzrokuje meningitis).

 

Difterija

Difterija je zarazna infekcija koju karakterišu naslage u ždrijelu. Simptomi se naglo javljaju, obično 2-5 dana nakon inficiranja i manifestuju se kao snažni bolovi u grlu, otečenost ždrijela i visoka temperatura. Bolest se brzo razvija te dovodi do slabljenja opšteg stanja organizma. Bolest uvijek zahtijeva bolničko liječenje.

Zaraza se prenosi preko sekreta iz disajnih puteva zaraženih osoba ili drugih kliconoša koji nemaju simptome bolesti.

 

Tetanus

Uzročnik tetanusa je bakterija Clostridium tetani koja se uobičajno može naći u tlu. Ujedi životinja i prljave rane predstavljaju rizik od zaraze. Male rane takođe mogu biti inficirane. Kada bakterije tetanusa prodru u tijelu počinju se odmah razmnožavati i proizvoditi otrov. Otrov se širi na sve dijelove tijela, kao i na centralni nervni sistem. Nakon povređivanja može proći nekoliko dana, ponekad i nekoliko mjeseci, prije nego što se jave simptomi tetanusa.

Zaražene osobe dobiju bolne grčeve u mišićima, prvo u vilicama i grlu, a zatim i u mišićima trupa. Tetanus koji se ne liječi dovodi gotovo uvijek do smrtnog ishoda.

 

Veliki kašalj (pertusis)

Veliki kašalj (pertusis) je veoma zarazna bolest disajnih puteva. Karakterišu je snažni napadi kašlja, koji često završavaju povraćanjem. Bolest može biti opasna po život za bebe i malu djecu koja nisu vakcinisana. Oni mogu biti pogođeni teškim napadima kašlja, pri čemu postoji rizik da dođe do nedostatka kisika u mozgu, oštećenja mozga i u najgorem slučaju smrti. Bebe koje boluju od velikog kašlja se moraju lječiti u bolnici.

Veliki kašalj se širi kapljicama prenosnicima infekcije ili ako npr. zaraženi sekret disajnih puteva preko ruku dođe u kontakt sa sluznicom u ustima. Simptomi uobičajno počinju do 7 do 20 dana nakon inficiranja.

Vakcina pruža zaštitu nekoliko godina nakon prijema poslednje doze. Čak ni oni koji su jednom prebolovali ovu bolest nisu cijeli život potpuno zaštićeni. Radi toga je bolest još uvijek uobičajna među školskom djecom i odraslima. Posljednjih godina je poboljšana zaštita od velikog kašlja, nakon što je uvedeno obnovljeno vakcinisanje. I dalje je posebno važno da sva dojenčad budu na vrijeme vakcinisana.

 

Dječija paraliza

Dječija paraliza (poliomyelitis) je obolenje uzrokovano polio-virusom. Kod infekcije se obično ne javljaju nikakvi simptomi ili samo uobičajni simptomi prehlade. U određenim slučajevima polio-virus može izazvati oštećenja centralnog nervnog sistema i uzrokovati paralizu mišića u prvom redu nožnih, što kasnije vodi ka atrofiji mišića. Polio-virus kroz usta ulazi u probavni kanal. Zaražena osoba može sedmicama biti prenosnik virusa, a da se kod nje same ne pojavljuju simptomi zaraze.

 

Bolesti izazvane Hib-bakterijom (hemofilus influence tip B)

Hib-bakterija (hemofilus influence tip B) uzrokuje različite vrste teških infekcija koje pogađaju djecu posebno u ranom djetinjstvu.

Hib-bakterija se prenosi kapljicama ili preko sekreta iz nosa i usta, koji dospijeva npr. na ruke ili igračke. Bakterija iz usta kroz sluznicu može prodrijeti u krvotok i tako se proširiti na sve dijelove tijela. Bakterija je uzročnik mnogih teških obolenja, između ostalog meningitisa (upala moždane opne), sepse (trovanje krvi), upale pluća, upale zglobova i tkiva u nogama, kao i upale grla (koja može dovesti do gušenja). Period inkubacije je nepoznat, ali simptomi vjerovatno počinju u roku od nekoliko dana nakon inficiranja.

 

MPR-vakcina

MPR-vakcina se koristi u preventivne svrhe protiv ospica (M-morbili), zaušnjaka (P-parotitis) i rubeola (R). Ospice, zaušnjaci i rubeole su veoma zarazna virusna obolenja, koje se šire zaraznim kapljicama. Iako je većina prebolila ove bolesti bez ozbiljnih posljedica, one su znatno opasnije nego što se to često predpostavlja.

 

Ospice

Uobičajni simptomi su kašalj, prehlada, temperatura, konjunktivitis, kao i osip na koži. Osip se često prvo pojavljuje iza uha, a zatim se širi na čitavo tijelo. Simptomi na koži traju 7-10 dana. Uobičajne bolesti koje prate ospice su upala pluća i upala srednjeg uha. Popratna bolest od koje se najviše strijepi je meningitis. Ova bolest izbija jednu do tri sedmice nakon pojave prvog osipa na koži. Period inkubacije za ospice je oko 2 sedmice. Kliconoša može širiti zarazu i nekoliko dana prije nego što se primjete prvi simptomi.

 

Zaušnjaci

Simptomi ove bolesti su temperatura, nedostatak apetita, slabost i bol u mišićima. Oboljeli dobije upalu pljuvačnih žlijezda na jednoj ili obe strane. Pljuvačne žlijezde mogu biti tako bolne da otvaranje usta izaziva bol. Jedan dio nema nikakve, ili samo blaže simptome koji podsjećaju na običnu upalu disajnih puteva. Muška djeca koja obole od zaušnjaka poslije puberteta mogu dobiti upalu testisa, što može voditi smanjenju plodnosti. Ostale bolesti koje se javljaju kao posljedica zaušnjaka su meningitis, upala mozga (encefalitis), upala srčanog mišića i upala srčane ovojnice (perikarditis).

Period inkubacije kod zaušnjaka je oko 18 dana. Zaražena osoba može zaraziti druge već nekoliko dana prije nego što se kod nje pojave simptomi bolesti. Prenošenje zaraze je moguće i tokom 5 dana od pojave simptoma.

 

Rubeole

Bolest se kod djece manifestuje blažim simptomima sličnim gripi i osipom na koži. Osip se obično prvo pojavljuje na licu, zatim se širi na čitavo tijelo, a u potpunosti se povlači nakon par dana. Moguće posljedične bolesti su bolesti zglobova, a u pojedinačnim slučajevima i upala mozga. Moguće je oboliti od rubeola i ne primjećivati bilo kakve simptome. Oboljevanje od rubeola u trudnoći može uzrokovati ozbiljna oštećenja ploda, između ostalog oštećenja sluha, srčane mane, oštećenje vida ili mentalnu zaostalost. Period inkubacije kod rubeola je 15-18 dana. Bolest se sa zaraženog može prenosti već sedmicu dana prije pojave prvih simptoma.

 

Vakcina protiv gripe

Gripa kod djece je najčešće praćena visokom temperaturom, kašljem i hunjavicom. Na osnovu simptoma je veoma teško razlikovati gripu od drugih infekcija disajnih puteva. Više od trećine sve male djece koja obole od gripe, kao posljedicu, dobiju i neke, bakterijama izazvane bolesti. Najčešće su u pitanju upala ušiju ili upala pluća. Djeca su, takođe, najveće kliconoše. Vakcinisanjem protiv gripe se postiže da manji broj djece bude pogođen ovom bolešću, a istovremeno se smanjuje rizik od inficiranja odraslih, kao i onih koji spadaju u rizične grupe.

 

Vakcine protiv rota virusa

Vakcine protiv rota virusa sprečavaju veoma teške oblike proliva uzrokovanog rota virusom. Simptomi bolesti su temperatura, povraćanje, česti i vodenasti prolivi. Bolest izbija u roku od nekoliko dana nakon inficiranja i traju, u prosjeku, 5 dana.

Djeca mlađa od 6 mjeseci se rijetko inficiraju rota virusom, ali prije navršenih pet godina života gotovo sva djeca se barem jednom zaraze ovim virusom. Kod male djece intenzivni simptomi mogu voditi ka dehidraciji u kojim slučajevima je potrebno bolničko liječenje. Sljedeći put kad se dijete zarazi ovim virusom, bolest je obično blaža ili se uopšte ne javljaju nikakvi simptomi infekcije.

Vakcina protiv rota virusa se daje na usta. Vakcina je isključivo namijenja bebama i sadrži živi, ali oslabljeni virus koji ima smanjenu sposobnost uzrokovanja bolesti. 

Vakcina protiv pneumokoka

Pneumokoke su bakterije koje mogu izazvati infekcije kao što su upala uha, sinusa i pluća. One, takođe, mogu izazvati veoma ozbiljne i ponekad po život opasne bolesti kao što su trovanje krvi i meningitis (upala moždane ovojnice). Liječenje se često uspješno provodi antibioticima, ali postoji rizik od komplikacija, kao što su oštećenje sluha i različiti oblici oštećenja mozga. Postoji približno 90 različitih tipova pneumokoka. Vakcina pruža zaštitu protiv one vrste pneumokoka koja je najčešća među malom djecom. 

Vakcinisanje djece koja pripadaju rizičnim grupama

Vakcinisanje protiv gripe se preporučuje u okviru opšteg programa vakcinisanja za djecu sa hroničnim obolenjima ili onu na koju se primjenjuje terapija lijekovima koja ih čini posebno osjetljivim na gripu. Vakcina se daje svake godine prije početka sezone epidemije. 

Izvor: Vodič za vakcinisanje medicinskog savjetovališta, Savez za dječiju zaštitu Mannerheim /Institut za zdravstvo i socijalnu zaštitu, 01.2009, 3. izdanje.