Autor: Tamara Vrbanović
Zapuhao je hladan studeni vjetar.
– Brr što je hladno – zacvrkuće vrabac u opustjeloj krošnji tužne breze. Više nema listova da se mogu sakriti.
Vjetar je i dalje puhao, nemilosrdno savijajući grane. Vrabac se stisnuo uz deblo. Proveo je još jednu hladnu, nemirnu noć.
– Kako sam gladan – prostenje slabašno, pogladivši prazan trbuščić. Poleti prema livadi. No golubi su pojeli i zadnju bačenu mrvicu kruha. Vrabac pogleda prema zgradama. U stanovima su se počela paliti svijetla. Na oknu jednog prozora ugleda nasmiješeno lice djevojčice. Otvorila je prozor i na dasku je sasula komadiće kruha.
– Dođi maleni – nježno ga pozove. Zatvori prozor i nestane u sobi. Vrabac uplašeno doleti. Glad je bila jača od straha. No na prozoru nije bilo nikoga. Drugog jutra dočekale su ga nove mrvice kruha. Dok je jeo, na prozoru ugleda sjajne, vesele oči. Tog jutra na prozoru dječje sobe započelo je prijateljstvo jedne djevojčice i gladne smrznute ptičice.
Izvor: Jadranka Žderić, Govorimo, čitamo, pišemo – Hrvatski 2, jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika za drugi razred osnovne škole, Sretna knjiga, Zagreb, bez godine izdanja, str. 62.