Ukrali hodži magarca. Sutradan ispriča hodža svoju muku prijateljima, a oni se stadoše praviti pametnim i koriti ga. Jedan reče:
– Zašto hodža nisi dobro zatvorio vrata na staji?
Drugi:
– Zar nisi mogao napraviti malo viši zid oko kuće?
Treći:
– O, moj hodža, jesi li ti bio mrtav? Ta lopov nije mogao staviti onoliku životinju u njedra i neprimjetno odnijeti!
Jedan mu opet reče:
– Gdje si ti bio dok su magarca izvodili iz staje na ulicu?
Neki mu reče:
– Ja, bogme, svoju kapiju uveče zaključam, pa ključ stavim pod jastuk. Lopov ne može doći da uzme ključ!
Hodži dosadiše ti prijekori i zakašnjeli savjeti, pa im reče:
– Svi vi imate pravo! Ali imajte i dušu, pa recite: je li sva krivica na meni. Zar lopov baš ništa nije kriv?
(Preuzeto iz knjige „Nasrudin-hodža: priče i dosjetke“, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 50.)