Na farmi, u planinama istočnog Kentakija, živio je jedan već ostarjeli musliman sa svojim unukom. Svako jutro djed bi poranio, sjeo bi za kuhinjski stol i učio Kur'an. Njegov unuk je želio biti poput njega, pa ga je oponašao na svaki mogući način.
Jednog dana unuk zapita djeda: „Djede, ja nastojim učiti Kur'an kao ti, ali ga ja ne razumijem, a ono što ne razumijem zaboravim odmah nakon što zatvorim knjigu. Kakve koristi od učenja Kur'ana?“
Djed smireno stavi ugalj u peć i reče dječaku: „Uzmi ovu korpu za ugalj, otiđi do rijeke i donesi mi vode.“
Dječak uradi što mu je djed rekao, ali je voda iscurila van prije nego što je stigao kući. Djed se na to nasmijao i rekao unuku: „Drugi put ćeš morati biti malo brži.“ Potom ga ponovo posla sa korpom po vodu na rijeku. Ovaj put je dječak trčao do kuće, pa, ipak, kada je stigao kući korpa je opet bila prazna. Bez daha rekao je djedu da je nemoguće donijeti vodu u toj korpi i da bi bilo bolje da uzme kantu. Starac reče: „Ne želim kantu vode, želim korpu vode. Nisi se dovoljno trudio.“ Nakon što to reče izađe pred vrata da posmatra dječaka dok nosi vodu.
Dječak je već shvatao da je nemoguće donijeti vodu u korpi, ali je želio to dokazati i djedu, pa se još jednom zaputi prema rijeci. Ponovo spusti koru u vodu i potrči prema kući što je brže mogao, ali kad je stigao do djeda korpa je već bila prazna. Bez daha reče djedu: „Vidiš, djede. Beskorisno je.“
„Znači, ti misliš da je beskorisno?“, reče djed. „Pogledaj korpu.“
Dječak pogleda u korpu i po prvi put uvidje da je korpa postala drugačija. Prljava, stara korpa za ugalj sad je bila čista, iznutra i svana.
„Sinko, upravo ovo se dešava kada učiš Kur'an. Možda ne razumiješ ili ne pamtiš sve, ali dok god ga učiš on će mijenjati tvoju unutašnjost i vanjštinu. To je Allahovo djelo koje se održava na naše živote.“
Poslanik Muhammed, a.s., je rakao: „Nagrada onoga koji uputi drugog dobru jednaka je nagradi onoga koji dobro učini.“
Izvor: english.tebyan.net
Prevod: A.Kadrija