Kad pitam rijeku
Zašto je tužna,
Ona se zakašlje
I crni talas mi pošalje.
Kad pitam srnu
Zašto je tužna,
Ona poklekne
I ranjenom nogom
Me dotakne.
Kad upitam zgaženu travu
Ko naudi njoj i njenom mravu,
Ona se malko pridigne
I odgovor mi jasan stigne:
“Zar će ovako dovijek
Da se ponaša čovjek?
Hoću da budem trava
za čovjeka i mrava.“
Esmir Salihović