Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo, i rekao:
„Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.“
Ovu dovu je Zekerija, a.s., uputio Uzvišenom Stvoritelju svega, kada je već zašao u godine i izgubio nadu da će mu se roditi dijete. Ali Allah, dž.š., je uslišao njegovu molbu i obznanio mu radosnu vijest o čestitom djetetu čije se rođenje približilo.
„O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.“
„Gospodaru moj“, reče on, „kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?“
„Eto tako!“, reče, „Gospodar tvoj je rekao: – To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.“
Kako je čovjeku svojstvena hitnja, tako je i Zekerijja, a.s., tražio znak za ovaj veliki događaj i skorost njegova pojavljivanja.
„Gospodaru moj“, reče, „daj mi neki znak!“
„Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti“ – dobi odgovor.
I on iziđe iz hrama među narod svoj i znakom im dade na znanje: „Hvalite Ga ujutro i navečer!“
Tako su se znamenja Allahove moći pokazala u tijelu Zekerijje, njegovoj kući i porodici, te u sinu Jahji. Rodio se Jahja koji je bio smiraj svojim roditeljima i nasljednik svog čestitog oca. Još u djetinstvu je pokazivao znakove darežljivosti, a od svojih vršnjaka razlikovao se po ljubavi, blagosti i dobročinstvu prema roditeljima.
Uzvišeni Gospodar mu se obratio:
„O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!“
I podario mu je mudrost još dok je dječak bio i nježnost i čednost, i čestit je bio i roditeljima svojima, bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
Naizgled nemoguće stvari postaju moguće, iz bezizlaznih situacija pronalazi se izlaz ukoliko se život ispuni dobročinstvom te predanošću u obraćanju Uzvišenom Stvoritelju.
I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: „Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!“ – odazvasmo i izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.