Ni u jednoj religiji voda nema tako veliki značaj kao u islamu. U svijetu koji je njime obilježen voda se koristi svuda i u svakoj prilici, od pića, abdesta i pripreme umrlog za njegove posljednje putovanje, do ukrašavanja vrtova i osvježavanje prostora muslimanskog urbarnog života. Bez vode musliman ne bi mogao uopće prakticirati svoju vjeru. On vodu koristi da bi izvršio obredno čišćenje, kupanje ili uzimanje abdesta, što je uvjet za njegovo stupanje u namaz, prije uzimanja Kur'ana u ruke i njegovog učenja, ili pri izvršavanju obreda hadža. On vodom upotpunjuje svoju vjerovanje, oplemenjuje svijet i uljepšava svoj život. Tako je široka i česta njena upotreba da je postala simbol islama.
Evo nekoliko kur'anskih ajeta koji potvrđuju naročit značaj vode u islamu:
Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi… (Ez-Zumer, 21)
Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo –i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete… (El-Mu'minun, 18-19)
Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru. (Ja'sin, 34)
Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati. (El-Hidžr, 22)
On je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. (Er-Rad, 3)
I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. (Er-Rum, 24)
U Kur'anu se na vodu, posebno u obliku kiše, gleda kao na neizmjernu milost Božiju. O njoj se govori kao o supstanci života, iz koje je Allah, dž.š., sve živo stvorio (El-Enbija’, 30), iz koje se stvaraju ljudi i čini da su rod. (El-Furkan, 54)
Neki muslimanski komentatori Kur'ana (mufesiri) misle da se voda/kiša može smatrati nekom vrstom Objave (tenzila) koja je poslana da oživi zemlju i oplemeni materijalni svijet Božijom milošću. Zato prema Kur'anu kiša ne pada na zemlju, ona se poput Objave spušta ili „šalje dolje“ kao rahmet od Milostivog Gospodara, Boga Uzvišenog: Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi… (Ez-Zumer, 21)
Važnost vode u islamskoj tradiciji utemeljuju i brojni hadisi Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. Osim što je izvor života, sredstvo čišćenja tijela i uređivanja našeg životnog prostora, voda je i sastavni dio vjere i simbol duhovne čistote. Budući da je voda simbol čistote i sredstvo čišćenja, plemeniti Poslanik je govorio svojim ashabima i, posredstvom njih, svima nama, njegovim sljedbenicima: Čistoća je dio vjere; Allah je čist i zahtijeva čistoću. Često je upozoravao: Čistite se jer je islam čist; Čistite se i uljepšavajte jer je islam čistota. Hadis, također, govori da tokom abdestnog čišćenja kada je vjernik pere svoje lice – svaki grijeh koji je on počinio svojim očima biva zadnjom kapljicom vode sapran s njegovog lica; kada pere svoje ruke grijeh koji su one počinile biva izbrisan, a kad pere svoja stopala, grijeh kojem su ona hodila biva sapran, čime on bude očišćen od svojih grijeha.
Izvor: N. Isanović, Dž. Latić, Vjeronauka 1, udžbenik za srednje škole, El-Kalem, Sarajevo, 2009, str. 140-142.