Autor: Mustafa Prljača
Čitaj, u ime Gospodara svoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(El-ʻAlek, 1-5)
Svakome od nas dato je samo određeno vrijeme koje ćemo provesti na ovome svijetu. Nakon toga, selimo se na drugi svijet i na tom putu će nas pratiti samo naša djela. Svi ostali će se, nakon što nas isprate do kabura, vratiti svojim kućama. Stoga je važno da se svaki trenutak koji nam je Bog podario iskoristi na najbolji način. Svaki novi dan našeg života doziva nas: „O čovječe! Ja sam novo Božije stvorenje, bit ću svjedok onoga što radiš pa me iskoristi, jer ja kad odem, više se nikada neću vratiti; sve do Sudnjeg dana!“
Tako, kada sračunamo koliko vremena provedemo u spavanju, jedenju, pijenju, oblačenju, presvlačenju, odmaranju…, vidimo da nam ostaje malo vremena za činjenje dobra. A najbolje djelo koje sada možemo činiti jest – stjecati znanje! Ono je čovjeku potrebnije i od same hrane, jer jesti je potrebno samo nekoliko puta na dan, dok je potreba za znanjem prisutna u svakom trenutku, tokom cijelog dana i čitavog života!
Znanje je svjetlo koje čovjeku osvjetljava životni put. Ono je dar Božiji čiji je cilj da se postupa po njemu. Božiji Poslanik, a.s., kaže: „Blago onome ko postupa po znanju koje posjeduje, ko višak svoje imovine troši a suvišan govor zadržava za sebe!“ S druge strane, ne postupati po onome što se zna znači izazivati srdžbu Božiju. Čovjek treba znati da će s njim na budući svijet preseliti samo ono znanje koje je usvojio, s kojim je živio, postupao po njemu. Ostalo će ostati postrani, kao nešto što je nepotrebno.
Izvor: N. Begović, N. Begović i S. Suljić, Ilmihal 6, udžbenik za mektebe, El-Kalem, Sarajevo, 2015, str. 6.