Moral ili ukorijenjene i ustaljene osobine u ljudskoj duši može biti dvovrstan: urođeni i stečeni. Urođeni i naslijeđeni moral je onaj dio morala koji iziskuje priroda, narav i egzistencijalna struktura svakog čovjeka.
Zbog toga je određena struktura pogodnija za određeno područje. Međutim, onaj moral koji se stiče mišljenjem, trudom i uvježbavanjem nije nasljedne prirode, već stečene.
Allame Medžlisi navodi da se u Kur’anu i predajama kaže da je čovjek stvoren od zemlje, ustajalog blata i ljepljive ilovače i da u njegovom stvaranju postoji velika raznolikost.
Upravo ta raznolikost u stvaranju rezultira razlikama u prirodi ljudi. Zbog toga su neki ljudi po svojoj naravi darežljivi, hrabri i lijepog morala, a drugi su škrti, plašljivi i naprasiti. S druge strane, urođeni i naslijeđeni moral je promjenjiv.
Osoba koja je po svojoj prirodi škrta, vježbanjem može razviti ustaljenu osobinu darežljivosti, iako će joj u početku teško pasti osobina dobročinstva i darežljivosti. Dakle, svi ljudi su obavezni da steknu vrline, a to je moguće ostvariti znanjem, razmišljanjem, trudom i djelovanjem.
Prema tome, bez obzira na to što svaka ljudska priroda i bit, na temelju naslijeđa, iziskuje posebnu vrstu prirodnog i urođenog morala, ipak se uz pomoć znanja i zalaganja ovo može promijeniti. Kao što se iz riječi Allame Medžlisija može zaključiti, dva su činioca koji dovode do različitosti ljudskih priroda.
Prvi činilac predstavlja različitost onih elemenata koji pripremaju uvjete za pojavu ljudskih jedinki, a drugi činilac je različitost osobina kod prethodnih generacija što je rezultiralo razlikom naravi i osobina kod kasnijih generacija.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 158.-159.