Rasipništvo i rastrošnost zbog odavanja strastima i užicima predstavljaju najveću prepreku i problem udjeljivanju, jer pored besmislenog traćenja imetka čovjeka vuku u propast i nemoralno ponašanje.
Na taj način on izbjegava bilo koju vrstu saosjećanja sa potrebitim ljudima, uzdržava se od bilo kakve pomoći i udjeljivanja siromašnima i u njemu se razara duh požrtvovanosti i humanizma.
Upravo zbog toga Uzvišeni Bog upozorava: Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putnikunamjerniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.
Prema tome, prekomjerno trošenje imetka radi pokvarenosti i na putu neistine predstavlja jasan primjer rasipništva i rastrošnosti, posebno ako se time pronevjerava državna kasa, čije će loše posljedice osjetiti svi siromašni i ovisni u društvu.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 209.-210.