Pojam moći u islamskoj kulturi
Moć u islamskoj kulturi znači službu ljudskosti i služenje ljudima te ljudskim vrijednostima sa pozicije moći, a ne sa pozicije slabosti.
S tim u vezi, i militarističke metode i oslanjanje na moć sa stanovišta islama u potpunosti se razlikuju od gledišta kulture neznaboštva (džahilijjet) i oslanjanja na moć kod prošlih i današnjih silnika.
I Poslanik, i Ebu Džehl – obojica su udarali sabljom, obojica su opremali vojne snage, obojica su ratovali; ali se potpuno razlikuje suština ova dva fronta, ova dva bojna reda i ova dva ratnika. Ovaj cilj se, od zemlje do neba, razlikuje od onog cilja.U islamu moć je povezana s moralom i moć bez morala je jedna nepravedna i uzurpatorska moć.
U islamu su metode veoma bitne; one su poput vrijednosti. U islamu, isto kao što vrijednosti imaju veliki značaj, i metode također imaju značaj i vrijednosti se trebaju pokazati i u metodama.
Metode koje se koriste za dobivanje i očuvanje moći trebaju biti moralne metode. U islamu ne postoji sticanje moći po svaku cijenu.
Osoba ili skupina nemaju pravo da pribjegnu svakoj metodi i sredstvu kako bi priskrbili moć. Ne, nemaju. Moć koja se osvoji ili čuva na taj način je nelegitimna i nepravedna moć.
Pojam i ciljevi moći u neislamskim učenjima
Od davnih i različitih razdoblja historije do danas razni silnici, poput Džingis-hana, Nerona, Sadama, Busha i drugih moćnika, profesionalnih ubica, imali su pogrešnu i neljudsku definiciju moći, a njihov cilj je bio nerazuman i neprihvatljiv.
Njihova definicija moći podrazumijeva dominaciju nad ljudima, a njihov cilj podrazumijeva zanemarivanje života, ugleda i vrijednosti ljudi te nastojanje za što većom dominacijom i vlašću nad životima i imetkom ljudi.
Ovo se u potpunosti i iz temelja razlikuje od ciljeva i metoda moći u islamu.
Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Temelji islamske kulture, sv.1, s perzijskog preveo Sabahuin Šarić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2014.