Zatičete li sebe sve više u raspravama sa svojim tinejdžerom? Da li te rasprave čine situaciju boljom ili gorom? Želite li znati kako se konstruktivno nositi s vlastitom ljutnjom i neizbježnim sukobima? Pročitajte do kraja članak i naučite četiri djelotvorna koraka u rješavanju sukoba.
Kada roditelje obuzme ljutnja, oni vjeruju da imaju pravo biti ljutiti. Smatraju da su u pravu, a da njihovo dijete griješi. Tako u razgovoru, vođeni svojom ljutnjom, od djeteta traže da se promijeni. Ovakav pristup problemu može stvoriti otpor kod djeteta i sve dodatno zakomplikovati. Važno je imati na umu da cilj nije okriviti dijete zbog pogrešaka ili opravdati vlastitu ljutnju, već pronaći način koji će pomoći vašem djetetu da postane odgovornije, ali i obzirnije prema vama. Kada vas vaše dijete bolje razumije, lakše će znati kako da izbjegne radnje koje uzrokuju vaše razočarenje i ljutnju. Kada, uz poštovanje i bez osuđivanja, objasnite djetetu šta želite, ono će biti motivirano da uradi pravu stvar.
1. korak – Razgovarajte kada ste smireni
Pronađite odgovarajuće vrijeme da razgovarate o svojim osjećajima. Obično ne pomože razgovarati o osjećajima dok ste veoma ljutiti jer ćete vjerovatno u ljutini reći i šta ne treba. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ukoliko nekog od vas obuzme ljutnja, neka šuti.“ (Musnad Ahmed)
Kad budete smireni, i vi i vaše dijete, obavite razgovor. Ukoliko ste vi bili ljutiti zbog nečega, inicijativa za razgovor je na vama. Ukoliko ne poduzmete inicijativu, dijete može misliti da ne marite za njegove (ili njene) osjećaje. Takođe, možete propustiti šansu da budete pozitivan uzor i podučite dijete kako sukob riješiti na ispravan način. Recite djetetu da želite razgovarati i pitajte ga kada bi mu odgovaralo da obavite taj razgovor.
2. korak – Izbjegavajte izricanje osude
Kako bi izbjegli otpor, važno je da govorite o svojim osjećajima i o onome što ih izaziva bez da izričite osude na račun djeteta. Tako, na primjer, možete reći:
„Kada ne dođeš kući na vrijeme, veoma sam zabrinut(a).“
Ili „Kada mi ne dopuštaš da završim ono što želim reći, osjećam kao da ti nije bitno ono što govorim.“
Umjesto da kažete:
„Uvijek kasniš, uopće te nije briga što se ja brinem!“
„Nikad mi ne dopuštaš da završim rečenicu! Uopće te nije briga šta želim reći!“
3. korak – Pružite dobar primjer
Ukoliko ste se razljutili zbog nečega što se desilo ili zbog nečega što je rečeno, možete pružiti dobar primjer svome djetetu tako što ćete se izviniti. Što je vaše izvinjenje preciznije, vjerovatnoća da će izvinjenje biti primljeno je veća, a dijete će biti svjesnije da ljutnja i djelovanje u ljutnji nije dobro:
„Izvini što sam vikala na tebe. Zaista sam bila zabrinuta kada si ostao duže jer nisam znala gdje si.“
„Izvinjavam se što sam vikao i što sam te nazavao neodgovornom.“
4. korak – Rješavanje problema i postizanje dogovora
Kako bi izbjegli ponavljanje rasprava, važno je postići dogovor za ubuduće, a koji će odgovarati i vama i djetetu. Ukoliko ste bili ljutiti zato što je vaše dijete kasnilo kući, možete reći šta očekujete od njega u takvim situacijama. Na primjer: doći na vrijeme, javiti se ukoliko kasni itd. Bitno je voditi pri tome dijalog, a ne monolog. Ukoliko samo kažete djetetu šta da radi, postoji mogućnost da će se u njemu javiti otpor prema onome što govorite. Ukoliko prvo njega upitate kako riješiti problem, prije nego što iznesete svoj prijedlog, dijete će osjetiti da vam je stalo do njegovog mišljenja te da je i samo doprinjelo rješavanju problema. Ovakav pristup povećava šanse da dijete prihvati dogovor i ispoštuje ga.
„Željela bih da sljedeći put dođeš na vrijeme. Šta možeš uraditi da tako i bude?“
Ukoliko dijete nastavi kasniti, pružite mu i drugu šansu, ali ukažite i na posljedice njegova kašnjenja. Tako, na primjer, možete reći: „Ukoliko ponovo zakasniš, ne možeš ići kod druga sedmicu dana.“
Ukoliko se posluži izgovorom da je propustio autobus, možete ga upitati šta ga je dovelo do toga da propusti autobus. Ako je razlog njegova kašnjenja opravdan, možete mu reći da vas drugi put u takvom slučaju nazove i obavijesti. Možda se posluži nekim izgovorom (npr. Nemam kredita.), pitajte ga kako taj problem može drugačije riješiti (kupiti kredit, poslužiti se telefonom/mobitelom druga itd.) i tako sve dok ne postignete razuman dogovor.
Izvor: effectiveislamicparenting.com
Prevod: A. Kadrija