U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Tako Mi Sunca i svjetla njegova, (1)
i Mjeseca kada ga prati, (2)
i dana kada ga vidljivim učini, (3)
i noći kada ga zakloni, (4)
i neba i Onoga koji ga sazda, (5)
i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini, (6)
i duše i Onoga koji je stvori (7)
pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, (8)
uspjeće samo onaj ko je očisti, (9)
a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (10)
Semud je zbog obijesti svoje poricao: (11)
kad se jedan nesretnik između njih podigao, (12)
Allahov poslanik im je doviknuo: “Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!”, (13)
ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali – i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio, (14)
i ne strahujući zbog toga od odgovornosti. (15)