Aritmije su naziv latinskog porijekla i označavaju poremećaj srčanog ritma.
Klinička slika
Aritmije se mogu očitovati palpitacijama (tj. osjećaj lupanja srca) ili težim simptomima uzrokovanim hemodinamskim poremećajima (zbog poremećaja krvotoka). Palpitacije mogu nastati zbog pojačane snage kontrakcije srca ili zbog poremećaja srčanog ritma. Aritmije dužeg trajanja, u smislu usporenog rada srca (bradikardija) ili ubrzanja srčanog rada (tahikardije), često uzrokuju vrtoglavice i gubitak svijesti, što može onesposobiti pacijenta ili ga životno ugroziti. U tom slučaju potrebna je hitna obrada i hospitalizacija.
Vrste aritmija
- Atrijske ekstrasistole – preuranjeni otkucaji srca (atrija- srčane pretklijetke), česti i kod normalnih osoba, rijetko uzrokuju simptome, ako su potrebni lijekovi, beta – blokatori su učinkoviti.
- Undulacija atrija – to je brz, nepravilan ritam srčanih pretklijetki, učinkoviti lijekovi su digoksin, verapamil, te beta-blokatori.
- Trajna fibrilacija atrija – trajno brzi, nepravilni otkucaji atrija, bolesnik osjeća nelagodu i pritisak u prsima, može se javiti nemoć ili nedostatak zraka, a postoji i prijetnja od sistemske embolije, pa se daje antikoagulacijska profilaksa. U liječenju se koristi verapamil i beta-blokatori.
- Paroksizmalna fibrilacija atrija – povremen (intermitentan), brz i nepravilan atrijski ritam. Simptomi su često vrlo neugodni zbog dramatičnih promjena srčane frekvencije i ritma.
- Atrijska tahikardija – ubrzan ali pravilan ritam atrija.
- Ventrikulske ekstrasistole – preuranjeni otkucaji / kontrakcije ventrikula (srčane klijetke).
- Ventrikulska tahikardija – slijed od tri ili više uzastopnih ventrikulskih otkucaja, s frekvencijom iznad 120 otkucaja u minuti.
- Fibrilacija ventrikula – brz i nepravilan ventrikulski ritam. Životno ugrožavajući ritam. Bez hitnih reanimacijonih mjera ovaj ritam je smrtonosan.
- Atrioventrikulski blok – srčani blok, prema jačini razlikuju se I, II, III stupanj.
- Blok grane – djelomičan ili potpun prekid električne provodljivosti kroz srčana vlakna (Hisov snop).
Dijagnostička obrada
Najčešće je podrobno ispitivanje pacijenta o tegobama i svim drugim potrebnim činjenicama (lat. Anamnesis-anamneza) dovoljno za postavljanje dijagnoze. Uzimanjem anamneze treba razlučiti povremene kratke epizode aritmije od trajnijih aritmija. Pregled pulsa i jugularnog venskog pulsa za vrijeme aritmije daje precizniju dijagnozu, a EKG (elektrokardiogram) predstavlja glavni dijagnostički postupak. Većina aritmija ne uzrokuje simptome, te nema hemodinamske niti prognostičke važnosti, no mogu kod pacijenta uzrokovati tjeskobu, te je u tom slučaju važno umiriti pacijenta.
Liječenje
Kod najvažnijih aritmija temelj liječenja je njihovo suzbijanje lijekovima. Univerzalno učinkovitog lijeka nema, stoga je izbor lijeka težak i često empirijski. Postoji nekoliko skupina antiaritmika koji se razlikuju prema mehanizmu djelovanja. U liječenju je još moguća primjena elektrostimulatora, te kirurški zahvat. Izbor terapije i načina liječenja određuje liječnički tim prema vrsti aritmije, simptomima, te stanju pacijenta.
Izvor: www.kecs.ba