Berzeh je boravište duša. U tom boravištu duše žive od smrti do proživljenja tijela, kada će se spojiti sa svojim tijelima.
Pravo duhovno usavršavanje čovjekovo ne završava se na Zemlji već se ono nastavlja poslije smrti u Berzehu (svijetu duša) kao drugoj fazi života, a zatim na Ahiretu (nakon proživljenja tijela) u trećoj fazi života. Ovo duhovno usavršavanje u Berzehu i na Ahiretu pripada samo onima koji su slijedili put vjere u Allaha, dž.š., za vrijeme života na Zemlji do smrti.[1]
Mjesto Berzeha je na Zemlji i na nebesima. Duše su razvrstane i respoređene prema stepenu duhovne plemenitosti, odnosno zaostalosti, i prema zaslugama na ovom svijetu. Tako, na primjer, postoje boravišta:
– za duše Božijih poslanika,
– za duše islamskih prosvjetitelja (ulema),
– za duše šehida (vjernika koji su za islamske vrijednosti dali svoje živote) itd.
Da se život duša poslije smrti, tj. poslije njihovog rastanka od tijela, ne gasi, već da one, potpuno svjesne svoje ličnosti, nastavljaju život u Berzehu te da će dobre duše uživati, a griješne patiti, neka posluže sljedeći dokazi:
Stignuće Faraonove pristalice ružna kazna (u Berzehu), oni će biti izlagani džehennemskoj vatri jutrom i navečer, a kada nastupi Sudnji dan, reći će se: „Uvedite Faraonove pristalice u najžešću patnju.“[2]
Božiji poslanik Muhammed, a.s., tvrdi, a ono što on tvrdi obavezuje da se prizna:
„Patnja u kaburu, to je istina.“[3]
Muhammed, a.s., u svojoj dovi moli:
„Milostivi Bože, zaštiti me od kaburske patnje.“[4]
„Allah ima meleke koji putuju po Zemlji i prenose mi pozdrave od mojih sljedbenika.“[5]
„Ko prođe pored groba čovjeka koga je poznavao na ovom svijetu pa ga pozdravi, ovaj će ga prepoznati i odvratiti mu pozdrav.“[6]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nakon bitke na Bedru, prišao je poginulim (mušricima) u jami pa ih dozvao:
„Našli ste ono što vam je vaš Stvoritelj obećao!“
Zatim mu je pristupio Omer i rekao:
„Zar dozivaš mrtve?“
Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio:
„Vi ništa ne čujete bolje od njih, samo oni ne odgovaraju.“[7]
Izvor: Redžep Muminović, Ta'limu-l-islam, dvanaesto izdanje, El-Kalem, Zagreb, 1996, str. 49-50.
[1] Sejid Kutub, Fi zilalil-Kur'an, tom VI, str. 18.
[2] El-Mu'min, 45-46.
[3] Buharija od hazreti Aiše, r.a.
[4] Buharija od Ebu Hurejre, r.a.
[5] Imam Ahmed i Nesaija
[6] M. J., 1462. hadis
[7] Prenosi El-Buhari. Muhammed el-Gazali, u svom djelu Akidetul-muslim na 270. i 271. stranici, kaže: „Islamsko vjerovanje ne dozvoljava da mislimo i tvrdimo da je smrt kraj čovjekovog života, odnosno da smrt konačno uništava čovjekovo biće. Naprotiv, po islamskom učenju smrt je samo seoba iz ovog u drugi svijet ili samo prelaz iz jedne faze života u drugu.
Duša nakon odvajanja od tijela nije smanjila svoju svijest i poznavanje svijeta, već je postala svjesnija i razumnija.
Ako bismo tako shvatili smrt – a to je pravo shvatanje – onda smrt za nas vjernike ne treba biti ni strah ni žalost.“