Bosna u stihovima
Bosna u stihovima

Bosna u stihovima

Zapis o Zemlji

Mak Dizdar

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta,

šta je ta, da prostiš,

Gdje li je ta,

Odakle je,

Kuda je

Ta Bosna,

Rekti.

 

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš, jedna zemlja imade,

I posna i bosa, da prostiš,

I hladna i gladna,

I k tomu još,

Da prostiš,

Prkosna

Od

Sna.

 

Bosna žubori

Musa Ćazim Ćatić         

Bosna žubori; nad pitomim krajem

Anđeo mira širi laka krila –

I lahor pirka, k'o da sitnom cvijeću

Mistične priče šapće večer mila.

 

Bosna žubori i – k'o rujne usne

Cvjetne tiho obalice ljubi,

Pa tamo negdje, poput moje misli,

Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

 

Bosna žubori, a s barčicom mojom

Nestašno sitni igraju se vali;

– Ah, čini mi se, moj anđele, tako

Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

 

Bosna

Nedžad Ibrišimović

Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobučaju kiseljaci,
sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina,
u toj tišini jedna njiva,
u toj njivi obeharalo stablo.

Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanca.
Kad Bosanac liježe na počinak,
on polahko glavu spušta na zemlju,
da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge,
pa mahne mašinovođi.
Majka mahne mašinovođi,
a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću.

U kući živi starica.
Njen osmijeh je ajet o Džennetu.

Izuj obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu, Savu i Drinu.

Operi noge u rijekama.
Bosna je ćilimom zastrta.