Odlazak iz Egipta
Djetinjstvo i jedan dio svoje mladosti Mūsā, a.s., proveo je u faraonovom domu. Potom je došlo vrijeme promjena. Mūsā, a.s., je bio prisiljen napustiti Egipat. Konkretan povod tomu bilo je ubistvo jednoga čovjeka.
Taj događaj se spominje u Kur'anu:
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Mūsā ga udari šakom i – usmrti. “Ovo je šejtanov posao!” – uzviknu – “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! “Gospodaru moj” – reče onda – “ja sam sâm sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv. “Gospodaru moj” – reče – “tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!” I Mūsā u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!” – reče mu Mūsā, i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: “O Mūsā, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš.” (Kur'an, 28:15-19.)
Faraon i njegovi sljedbenici saznali su za ovaj događaj i donijeli odluku o pogubljenju Mūsāa, a.s., Jedan čovjek po imenu Hezkil, iako blizak Faraonu, odlučio je o ovoj odluci obavijestiti Mūsāa, a.s., budući da je prema njemu gajio posebnu naklonost. Stoga otrča do Mūsāa, a.s., i reče:
“O Mūsā, glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.” (Kur'an, 28:20.)
Preplašen razvojem događaja Mūsā, a.s., donese odluku o napuštanju Egipta. Odluči se zaputiti prema Medjenu koji se nije nalazio u vlasti Faraona, te se tako spasiti njegove tiranske vlasti i onoga što su mu namijenili. Bez ikakvih priprema za put, oslonivši se na Boga, Mūsā, a.s., napusti Egipat sa dovom:
“Gospodaru moj, spasi me naroda koji ne vjeruje!” (Kur'an, 28:21.)
Dolazak u Medjen
Uspjevši da izmakne od Egipćana, Mūsā, a.s., se zaputi prema Medjenu. Išao je danima kroz pustinjske predjele istočnog Misira, Sinaja i sjevero-zapadne Arabije, sam, ali pod pažnjom i zaštitom Gospodara svih svjetova. Nakon dugotrajnog i veoma iscrpljujućeg putovanja Mūsā, a.s., stiže do Medjena, tačnije do ”medjenske vode”, o čemu se govori i u Kur'anu.
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?” – upita on. “Mi ne napajamo dok čobani ne odu” – odgovoriše one – “a otac nam je veoma star.” I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!” (Kur'an, 28:23-24.)
Lijepo ophođenje koje je Mūsā, a.s., pokazao prema nepoznatim djevojkama, utjecalo je na dalji razvoj događaja. Djevojke otrčaše do svog oca koji je bio niko drugi do Božiji poslanik Šuajb, a.s., i ispričaše mu sve što se desilo. Na to Šuajb, a.s., posla jednu od svojih kćeri, po imenu Safura, Mūsāu, a.s. O tome se u Kur'anu kaže:
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!”
Pripovijeda se da kad je Mūsā, a.s., stigao do Šuajba, a.s., ovaj je sjedio za trpezom i objedovao. Ponudio je nepoznatom mladiću da mu se pridruži. Iako iscrpljen glađu, Mūsā, a.s., ustuknu pred ovom ponudom. Na to ga Šuajb, a.s., upita: „Zašto se ustručavaš? Zar nisi gladan?“
Mūsā, a.s., odgovori: „Ja potičem iz porodice koja nikad, ni za šta, pa ni za brdo zlata, ne bi mijenjala svoje dobro djelo. Plašim se da svojom ponudom želiš uzvratiti za pomoć koju sam pružio tvojim kćerima.“
Na to Šuajb, a.s., reče: „Nije mi to bila namjera, već je kod nas običaj da uslužimo goste.“
Potom se Mūsā, a.s., zahvali, sjede za trpezu i poče jesti.
Jedna od kćeri Božijeg poslanika Šuajba, a.s., predloži ocu:
“O oče moj, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana.” (Kur'an, 28:26.)
Na ove kćerkine riječi Šuajb, a.s., upita:
„To da je snažan, mogla si vidjeti, ali kako možeš tvrditi da je pouzdan?“
„Na putu do tebe, na trenutak vjetar je otkrio moje noge. Tada je on zatražio od mene da idem iza njega, a govorom da ga usmjeravam. To je za mene dovoljan dokaz njegove pozdanosti i poštenja“, odgovori ona.
Boravak u Medjenu
Hazreti Šuajb, a.s., toplo je dočekao nepoznatog mladića. Dovoljan je bio jedan susret pa da Mūsā, a.s., prepozna veličinu čovjeka pred kojim se našao. Shvatio je da je čovjek pred njim istinsko vrelo znanja i mudrosti. A i Šuajb, a.s., prepoznade Mūsāove, a.s., vrijednosti, te ga odluči zadržati neko vrijeme kod sebe.
“Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje” – reče on – “ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.” “Neka bude tako između mene i tebe!” – reče Mūsā – “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.” (Kur'an, 28:27-28.)
Svemoćni Gospodar tako pruži sigurno i prijatno utočište Mūsāu, a.s., koji u Medjenu ostade sve dok ne dođe vrijeme njegovom povratku u Egipat.
Napuštanje Medjena
Hazreti Mūsā, a.s., nakon deset godina provedenih u Medjenu, reče Šuajbu, a.s.:
„Dozvoli mi da sa svojom porodicom krenem nazad u Egipat. Uželjeh se svoje majke, brata i sestre.“
Uz dozvolu da može krenuti na put Šuajb, a.s., dade mu i imovine koliko je iznosilo uvećanje stada u toj godini. Prije nego što će krenuti Mūsā, a.s., zatraži od Šuajba, a.s., jedan štap koji bi ponio sa sobom, a kojeg bi koristio za različite poslove. Na dar Mūsā, a.s., dobi štap koji je prema predanju pripadao ranijim poslanicima, tačnije Nuhu, a.s. i Ibrahimu, a.s. Ovaj štap se spominje i u Kur'anu, i to prilikom Allahovog obraćanja Mūsāu, a.s., u blagoslovljenoj dolini Tuva, kao i pri Mūsāovom, a.s., ponovnom susretu sa Faraonom, o čemu će biti riječ u kasnijem pripovijedanju.
Oprostivši se od Božijeg poslanika Šuajba, a.s., Mūsā, a.s., napusti Medjen i zaputi se prema Egiptu.
Izvor: www.wikifegh.ir
Prijevod sa perzijskog jezika A.N.