S perzijskog preveo Senad Ćelović
Među poslanicima čije ime je spomenuto u Kur'anu je i poslanik Salih, a.s. Spomenut je jedanaest puta. Rođen je i odrastao u narodu Semud. Potomak je Nuha, a.s. On je Salih ibn Ubejd ibn Hazir ibn Semud ibn Ad ibn Irem ibn Sam ibn Nuh. Salih, a.s., je govorio arapski jezik i živio je 280 godina. Prema nekim predajama njegov mezar se nalazi u Nedžefu, a prema nekim između Hadžeru-l-Esveda i Mekamu-Ibrahima.
Uzvišeni Bog je poslao Saliha da upućuje narod Semud. Pozivao ih je ka vjeri u jednog Boga, upućivao na dobro i odvraćao od zla. Toj zadaći posvetio je čitav svoj život. Poslanik Salih, a.s., neumorno je pokušavao da svoj narod okrene ka Gospodaru, ali su ga slijedili malobrojni. Većina se nije odazvala njegovom pozivanju i na kraju ih je sustigla Božija kazna.
Narod Semud
Narod Semud je potekao od Ada. Nakon što su napustili Jemen nastanili su Vadil-Kura, područje zvano Hidžr. I danas se na ovom području mogu vidjeti ostaci nastambi Salihovog naroda. Poput naroda Ad i narod Semud je odlutao sa pravog puta. Vjerovali su u kipove, nanosili nepravdu i pravili nered i smutnju. Allah, dž.š., im je kao i Adu dao brojne blagodati. Za vrijeme u kojem su živjeli imali su naprednu civilizaciju i velika naselja. Vješto su klesali stijene gradeći hramove i utvrde za odbranu od neprijatelja. U brdima su klesali kuće gradeći sebi skloništa u slučaju raznih prirodnih nepogoda. Hidžr, poznat u historiji i kao Madainu Salih, posjedovao je razvijenu ekonomiju i infrastrukturu koja ga je činila jednim od uglednijih i jačih gradova tog podneblja. Iz kur'anskih ajeta koji govore o ovom narodu jasno se vidi trud koji je narod Semud ulagao kako bi lagodno i u sigurnosti živio.
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći! (Kur'an, VII:74)
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni, u vrtovima i među izvorima, u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete, zato se bojte Allaha i poslušni meni budite. (Kur'an, XXVI:146-150)
U onolikoj mjeri koliko su pridavali važnost i vezali srce za ovaj svijet, u tolikoj mjeri su se udaljili od duhovnog uzdizanja i puta. Toliko su se upleli u prljavštinu da su zatrli svaki trag i put ka duhovnom napredovanju.
Narod Semud je bio sačinjen od devet manjih plemena koja su činila nepravdu na Zemlji, nisu preispitivali svoje postupke niti su nastojali da se poprave. Imali su sedamdeset različitih kipova i nekoliko idolopokloničkih hramova. Njihovi najveći kipovi bili su: Lat, Uzza, Menat, Hubal i Kijas.
Salihovo, a.s., poslanstvo
Prije poslanstva Salih, a.s., je važio za mudra, znana i učena čovjeka. Njemu bi se za savjet obraćali. Poticao je iz ugledne porodice i bio je lijepog morala. Dragi Bog je uzdigao Saliha, a.s., na stepen poslanika. Poslao ga je narodu Semud koji je odlutao s pravog puta da ga vrati na stazu dobra i vjere u jednog Boga. Salih, a.s., je neumorno opominjao, savjetovao i pozivao:
„O narode moj, ja sam iskreni izaslanik vašeg Gospodara. Klonite se grijeha i poslušajte riječi moje. Ja od vas ne tražim nikakvu nagradu, mene će moj Gospodar nagraditi nagradom vrednijom od one koju možete i zamisliti. Sjetite li se ikada da ovdje nećete zauvijek živjeti? Mislite li da ćete se vječno naslađivati Božijim blagodatima koje vas okružuju, da ćete zauvijek ostati kraj ovih lijepih perivoja i plodnih vrtova?
Vi u brdima kuće klešete, kako bi sebe i svoje od nepogoda zaštitili. Živite onako kako mislite da je dobro, al’ znajte da vas put kojim idete vodi samo u propast. Pokajte se za neprimjerena djela svoja i vratite se svome Gospodaru – u tome vam je spas.
O narode, veličajte samo jednog Boga jer nema boga osim Njega. Slavite Boga koji vas je od zemlje stvorio i blagodatima mnogobrojnim vas darovao. Tražite od Njega oprost pa se nakon toga Njemu vratite, jer Gospodar je Svome robu veoma blizu i iskrene molbe uslišava.“
Na ove riječi narod Semud je odgovorio: „O Salihu, ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nas želiš udaljiti od vjere naših predaka? Mi sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš.“
Salih, a.s., reče: „O narode moj, ako zatražim jasan dokaz od svog Gospodara, a On mi ukaže milost i odazove se na moju molbu, da li ćete tada prihvatiti ovo što vam govorim? Ako ja ne poslušam Njegovo naređenje, ko me može od Njega zaštititi i pomoći mi? Od govora vašeg samo štetu imate. Dobro promislite i znajte da je jedini put vašeg spasa u napuštanju kipova i prihvaćanju jednog Gospodara – Allaha, dž.š. O ljudi! Zašto žurite lošem djelu, zašto prije toga ne razmislite, potom dobro učinite? Umjesto da hrlite Božijoj milosti, vi idete ka Božijoj kazni. Zašto? Zašto se Gospodaru svome ne kajete i oprost ne tražite? Božija milost je nad onima koji se kaju, ali vi, unatoč svemu što vam se govori, ustrajavate u svom nemaru i neznanju.“
Odgovor naroda Semud
Dugi niz godina Salih, a.s., je pozivao narod Semud ka obožavanju jednog Boga. Ali oni odbiše i oglušiše se, kao što je i Ad odbio.
Zar da slijedimo jednog od nas! – govorili su. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi! (Kur'an, LIV:25)
Oholost i neposlušnost je bio odgovor naroda Semud. Saliha, a.s., i njegove pristalice nazivali lažljivcima i prevarantima, a njihovo prisustvo su smatrali svojom propašću. Stoga im se Salih, a.s., obrati i reče:
Od Allaha vam je i dobro i zlo, vi ste narod koji je stavljen u iskušenje. (Kur'an, XXVII:47)
Ova događanja su, zapravo, bila Božiji ispit za Semud, opomena za one koji razuma imaju da se nemaru otrgnu i na pravi put vrate. Ali ga oni izazvaše i rekoše:
Ti si samo opčinjen; ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš! (Kur'an, XXVI:153-154)
I Uzvišeni Gospodar im posla čudo. Stijena puče pred njihovim očima i iz njene unutrašnjosti izađe deva kakvu do tada nikad nisu vidjeli.
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska. (Kur'an, XI:64)
Čudo im je stiglo, jasno znamenje njihova Gospodara, ali oni se oglušiše i ne povjerovaše.
I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: „O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.“ (Kur'an, VII:77)
Božija kazna
Poneseni grijehom koji su počinili, narod Semud oholo izazva Saliha, a.s., da ih kazni. Tražili su kaznu i odgovor je stigao:
Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja. (Kur'an, XI:65)
Na ove Salihove, a.s., riječi oni odgovoriše novom spletkom. Počeše planirati Salihovo ubistvo. Sakriše se blizu mjesta gdje je Salih, a.s., svoga Gospodara veličao, vrebajući priliku da ga ubiju. Ali Uzvišeni Bog je osujetio njihovu spletku. Kada su se skrili očekujući Saliha, a.s., zemlja se zatrese, stijene padoše na njih i oni mrtvi i nepomični ostadoše. Allah, dž.š., za ovaj događaj u Kur'anu kaže:
I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali. (Kur'an, XXVII:50)
Potom nastupi najavljena kazna i za ostale.
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan – a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! (Kur'an, XI:66-68)
Nakon ovog događaja Salih, a.s., se zajedno sa vjernicima nastanio u Palestini, a tragovi uništenja naroda Semud su ostali vidljivi do dana današnjeg kao pouka onima koji razmišljaju.
Izvor: www.tebyan.net