S perzijskog preveo: Senad Ćelović
Jedan od Božijih poslanika koji je pored stepena poslanstva imao i vlast nad prostranim carstvom bio je Sulejman, a.s., sin Davuda, a.s. Njegovo ime je spomenuto u časnom Kur'anu sedamnaest puta.
Sulejman, a.s., vodi porijeklo od Božijeg poslanika Jakuba, a.s., te se svrstava među najznačajnije poslanike naroda Benu Israil. Pored poslanstva, Sulejmanu, a.s., je bilo darovano mnoštvo drugih blagodati, što ovog poslanika čini posebno interesantnim za proučavanje. Razumio je jezik ptica, mrava, a i raznih drugih životinja, te imao vlast nad svima njima. Bilo mu je dato veliko materijalno bogatstvo, a posjedovao je i vlast nad vjetrom i džinima.
Gospodar, dž.š., hvaleći ga u svom časnom Kur'anu kaže:
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
(Kur'an, XXXVIII:30)
Časni Kur'an nam otkriva djelić veličine blagodati i sredstava koja su bila u službi Sulejmana, a.s., pa kaže:
A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. „Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!“ – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.
(Kur'an, XXXIV:12–13)
Uistinu je Uzvišeni obdario Svog Poslanika, a.s., veličanstvenom vlašću i moći. Darovao mu je i brze jahalice sa kojim je uspjevao u najkraćem vremenskom roku proputovati svoje carstvo. Na raspolaganju su mu bile i rude od kojih je mogao izrađivati razne alatke. Koristeći se ovim blagodatima Sulejman, a.s., je izgradio veliki hram. Nakon toga počeo je pozivati narod robovanju samo jednom Gospodaru. Posebnu pažnju je posvećivao vojnicima i bolesnima odvajanjem posebnih sredstava za njihov oporavak i bolji život. Sulejman, a.s., je neumorno prenosio svome narodu Božiju riječ i pozivao ih na zahvalnost Bogu spram datih blagodati.
Prema nekim historijskim podacima Sulejman, a.s., je preuzeo zadaću poslanstva u trinaestoj godini života, mudro je vladao četrdeset godina te u pedeset trećoj godini preselio sa ovog prolaznog svijeta na bolji i vječni svijet.
Sulejman, a.s., je bio vladar kakvog čovječanstvo dotad nije poznavalo. Bog mu je darovao vlast koju niko prije njega nije imao niti će imati. Ovom prilikom izdvojit ćemo tri primjera koji nam pružaju malen uvid u veličinu blagodati kojima je bio obdaren ovaj poslanik.
Dova mrava
Tokom vladavine Sulejmana, a.s., usljed nedostatka kiše, zavladala je nesnošljiva glad. Iznemogli i iscrpljeni, ljudi su se obratili za pomoć Sulejmanu, a.s., tražeći od njega da uputi Milostivom dovu za kišu. Sulejman, a.s., im je obećao da će to sutra ujutro zajedno obaviti.
Sutradan, nakon upućene kišne dove, Sulejman, a.s., zajedno sa prisutnima uputi se ka žednoj zemlji, očekujući kišu. Na tom putu ugleda na zemlji malenog mrava kako oslonjen na zemlju zadnjim nogama podiže prednje ka nebu i uči sljedeću dovu: „Gospodaru, i mi smo Tvoja stvorenja. Potrebni smo Tvojih blagodati. Molimo Te, ne kažnjavaj nas zbog ljudskih prijestupa.“
Čuvši govor malenog mrava Sulejman, a.s., se okrenu prema ljudima koji su ga pratili i reče im: „Vratite se svojim kućama, Bog vam se smilovao zbog mrava!“
Te godine toliko je napadalo kiše da je to ostalo zapamćeno u historiji tog naroda i podneblja.
Zaista, grijesi donose razne teškoće, među kojima je i glad.
Bježanje od smrti
Tokom vladavine Sulejmana, a.s., jedan prosti čovjek, preplašen, žutog lica i istrošene odjeće, dođe na njegov dvor i obrati mu se sljedećim riječima:
„Sulejmane, molim te, pruži mi utočište!“
Sulejman, a.s., ga upita za razlog njegove uznemirenosti, na šta mu čovjek odgovori:
„Vidio sam meleka Azraila. Mrko me je pogledao pa sam se prestrašio. Možeš li narediti vjetru da me odvede do Indije kako bih se izbavio iz Azrailovih ruku?“
Sulejman, a.s., je udovoljio njegovoj molbi, pa ga je vjetar odveo do Indije. Narednog dana, Sulejman, a.s., vidje Azraila pa mu se obrati:
„Zašto si onog jadnička mrko pogledao, da je od straha ostao bez svoje domovine i toplog doma?“
Melek Azrail odgovori:
„Uzvišeni je naredio da uzmem dušu tom čovjeku u Indiji, ali kad sam ga vidio ovdje, začudio sam se. Razmišljao sam kako, čak da ima i stotinu krila, neće stići u određeno vrijeme do Indije. Međutim, kad sam došao u Indiju, nađoh ga tamo i uzeh mu dušu.“
Sulejman, a.s., i džin
Sulejman, a.s., je bio poslanik kojem je data moć nad ljudima i džinima. Jednog dana poslao je nekoliko svojih sljedbenika sa jednim džinom među ljude u grad. Poručio im je da pomno prate njegovo ponašanje i pažljivo slušaju njegov govor te da ga o tome izvijeste.
Otišli su sa džinom na gradsku pijacu i uočili sljedeće stvari:
Džin je bacao pogled u nebo, a potom u ljude, odmahujući glavom.
Kada su prošli pokraj kuće u kojoj je vladala žalost zbog preseljenja jednog člana obitelji na Ahiret, džin se nasmijao.
Džin se nasmijao i kada su prošli pored mjesta gdje su ljudi bijeli luk prodavali po mjeri, a crni biber po težini.
Naišavši na dvije grupe od kojih se jedna bavila sjećanjem na Gospodara, a druga dangubila baveći se nevažnim stvarima, džin se začudio i odmahnuo glavom.
Nakon ovog kratkog putovanja, sljedbenici Sulejmana, a.s., vratiše se na dvor te mu u detalje ispričaše ova četiri događaja. Na to Sulejman, a.s., pozva džina i zatraži objašnjenje za njegove postupke. Džin je odgovorio:
„Došavši na gradsku pijacu vidio sam meleke iznad svoje glave kako užurbano zapisuju ljudska djela. Začudio sam se revnosti meleka u zapisivanju djela, dok su u isto vrijeme ljudi bili zaokupljeni ovosvjetskim radnjama, ne mareći za to. Prošavši pored kuće umrlog, nasmijalo me je ljudsko neznanje o zbilji koja ih okružuje, jer umrli je dženetlija, a oni umjesto da se vesele tuguju. Dalje, nasmijao me je način razmišljanja ljudi koji su bijeli luk prodavali po mjeri, a crni biber po težini, ne znajući da je prvo daleko vrednije u pogledu zdravlja od drugog. I na kraju, naišavši na dvije grupe ljudi začudio sam se kako je jedna grupa bila svjesna Boga i veličala Ga, dok je druga grupa čamila u potpunom zaboravu, besmisleno trošeći svoj najvredniji kapital – život.“